Zašto ovo nije prevedeno?

U anglofonom književnom prostoru jedna od češćih rasprava jest ona o prijevodnoj književnosti, odnosno o njezinoj maloj zastupljenosti u izdavačkoj industriji. U svijetu u kojem je engleski jezik nositelj ogromnog kulturnog kapitala nije čudo da je primjerice u SAD-u 2018. godine izdano samo 608 prevedenih knjiga poezije i proze.

Obrnemo li situaciju i razmotrimo stanje prevedene književnosti u nekoj manjoj zemlji, primjerice Hrvatskoj, vidjet ćemo da veliku većinu književne proizvodnje nosi upravo prevedena književnost.

Iako možda ne posustajemo mnogo za književnim trendovima (od skandinavskih krimića, novootkrivenih, iako preminulih autora, opskurnih nobelovaca), mnogo strane literature ostaje neotkriveno (čitaj: neprevedeno) jer te knjige nisu dovoljno popularne (što je druga riječ za profitabilno) vani ili pak zato što književna javnost i ne zna za ta djela (kolika je tu krivnja marketinga, loše izdavačke politike ili nečeg trećeg tema je za posebnu raspravu).

Zato bih se ovaj put pozabavila suvremenim američkim kratkih pričama. Ne samo zato što najčešće čitam ovaj književni žanr, već zato što Amerikanci imaju kvalitetnu i utjecajnu kratkopričašku tradiciju koja, osim već poznatih klasika (Ernest Hemingway, Raymond Carver, John Cheever, Grace Paley, Katherine Anne Porter itd.), nudi mnogo suvremenih kratkopričaša koji se poigravaju i pomiču granice ove forme. Naposljetku, možda neki izdavač ili prevoditelj dobije inspiraciju za budući prijevod.

Do izdvojenih sam naslova došla sasvim slučajno surfajući književno-društvenom mrežom Goodreads. Ponekad je bio dovoljan neki od elokventnih čitateljskih osvrta kakvih se ne bi posramili ni najbolji književni kritičari, a u slučaju Ben Loorya presudan je bio njegov lajk mog mini-osvrta romana Ursule Le Guin (!).

1. Scott O’Connor, A Perfect Universe (Gallery/Scout Press, 2018)

Iako je prošla ispod radara u američkom književnom svijetu (sudeći po tek nekoliko kratkih recenzija u online književnim časopisima), ova zbirka kratkih priča je iznenađujuće kvalitetna i čitljiva. Deset priča govore o ljudima različitih dobnih skupina i spolova iz manje glamuroznog dijela Los Angelesa i njegove okolice.

Tematski povezane fikcionalnim SF filmom Thalassa koji na različite načine utječe na živote protagonista, ove priče problematiziraju krivnju i posljedičnu usamljenost u njihovim različitim aspektima. Pa tako imamo glavnog glumca originalne verzije Thalasse koji je, izbjegavajući se suočiti s lošom recepcijom tog filma, neizravno skrivio smrt svog ljubavnika (Flicker); trinaestogodišnjakinju koja ukradenim biciklom traži nestalog dječaka kojeg je jedno vrijeme dadiljala (Colnago Super); usamljenog zlostavljača koji pokušava primijeniti savjete sa satova anger managmenta (In The Red) ili pak Richarda, pisca scenarija Thalasse koji se suočava s optužbama za plagiranje (The Plagiarist).

O’Connor sigurnom rukom vodi radnju, trodimenzionalno oslikava svoje moralno ambivalentne likove i dodatno pojačava melankoličnu atmosferu zbirke, jednostavnim, ali emocionalno istančanim stilom.

(Pro)čitajte ako: volite moralno ambivalentne likove i knjige koje razotkrivaju fasadu američkog sna.

2. Joy Williams, The Visiting Privilege: New and Collected Stories (Knopf, 2015)

Jednom kad uđete u svijet priča Joy Williams, iz njega ćete teško pronaći izlaz. Barem sam ja tako doživjela ovu zbirku priča. Jedna od najcjenjenijih američkih kratkopričašica, Williams već desetljećima njeguje specifičnu poetiku koja se temelji na poetičnom, gotovo halucinatornom stilu, likovima iz razorenih, disfunkcionalnih obitelji koji su izgubili svoj temelj u svijetu, uz dozu crnog humora. Iako su ove priče o nesretnim ženama i muškarcima teške i sumorne, Williamsin istančan smisao za jezik i ljudsku psihologiju ih uzdiže na razinu univerzalnog.

(Pro)čitajte ako: volite Alice Munro i egzistencijalističke uvide upakirane u zavodljivu prozu.

3. Ben Loory, Stories for Nighttime and Some for the Day (Penguin/Random, 2011)

Za razliku od prethodnih dvoje autora, priče Bena Loorya krasi lepršava, dječja začudnost.

U svojim žanrovski neodređenim mikropričama muti granice između snova i stvarnosti, djetinjstva i odraslosti, životinjskog i ljudskog svijeta. No, to nisu nerazumljive, eksperimentalne pisanije. U maniri majstora (kao što je primjerice legendarni Ray Bradbury koji je brzo primjetio tada nepoznatog autora), Loory malim, jednostavnim riječima, ali uz malu pomoć fantastike, piše o univerzalnim temama kao što su ljubav, strah ili smrt.

(Pro)čitajte ako: se ne bojite čudovišta ispod kreveta, naprotiv, mislite da su zabavni i začuđujuće slični nama ljudima.

4. Larry Brown, Tiny Love: Complete Stories (Algoquin Books, 2019)

Priča o književnom putu pokojnog Larrya Browna je priča o nadljudskoj upornosti, strasti i tvrdoglavosti. Brown je primjer autora koji je usprkos svim nedostacima (poluobrazovan, opterećen teškim fizičkim poslovima i kroničnom besparicom) uspio izgraditi kvalitetan i emocionalno rezonantan opus. Gotovo sve njegove priče se bave siromašnim Južnjacima i njihovim teškim životima. No, Brown nije bio tek popisivač ljudske bijede. U pričama sadržanim u ovoj zbirci ih prikazuje kao ljude od krvi i mesa koji su bili jednako sposobni za dobro, zlo ili za nijedno od to dvoje. Osim toga, ova zbirka je zanimljiva jer u stvarnom vremenu svjedočimo njegovoj začudnoj evoluciji (od otkačene prve priče Plant Growin’ Problem do zadnje, znatno duže i kompleksnije A Roadside Resurrection).

(Pro)čitajte ako: volite stvarnosnu prozu i željeli biste zaviriti u um ljudi s margina američkog Juga.