Obećanje novog svijeta

Vjerojatno je većini nas albanska književnost pomalo nepoznat teritorij. Na posljednjem sastanku čitateljskog kluba Plus pokušali smo barem djelomično doprinijeti njenom upoznavanju. Povod raspravi bila je kratka priča Grudi književnice Lindite Komani, objavljena u sklopu Revije malih književnosti. Iako kratka, priča se pokazala iznimno plodnom za raspravu – glavni lik je putnik koji traži radnju u kojoj će moći kupiti grudi.

Većina nas imala je pozitivne dojmove, neki su bili podijeljeni, ali sasvim sigurno najzanimljivija je bila raznolikost shvaćanja i interpretacija. Svidjeli su nam se angažiranost priče, obilje simbolike i zanimljiv pripovjedni stil. Složile smo se da je očit humor i fina ironija koja se provlači pričom, što doprinosi njenom zabavnom karakteru. Neke čitateljice spremno su podijelile svoje shvaćanje priče kao ekonomske i političke alegorije, dok nas je nekolicina priznala da, unatoč višebrojnom iščitavanju, jasnu poruku priče nije prepoznala. Neke od nas izrazile su deprimiranost – priča nas je podsjetila na zbilju koja nije pretjerano lijepa.

U prilog političkom shvaćanju priče čitateljice su navele poveznice protagonista sa stvarnim političarima, karijeristima i njihovim doušnicima, koji koriste svaku priliku ne bi li se dočepali plijena – to su osobine koje stvarne osobe dijele s fiktivnim putnikom koji gramzivo traži grudi. On se u priči našao u centru pozornosti – baš kao političari u vrijeme izbora. Izbori su se nametnuli kao domaća aktualnost u kontekstu koje priča dobiva novi, sasvim jasan, neizbježno ironičan smisao. Putnik i ne mora biti političar – on može biti bilo koja osoba u društvu koja na nemoralan način želi stići do utjecaja, moći i vlastitog probitka.

Naslovne grudi također smo shvatile na raznolike načine – one mogu predstavljati primarni izvor sigurnosti, a mogu i mijenjati svoju ulogu te od početnih bezimenih masa i pomagača u postizanju cilja postati ''siva eminencija'', bezimeni moćnici. Nekima od nas prve asocijacije bile su ženske grudi te nevinost, ljepotu i majčinstvo koje mogu predstavljati, stoga nas je zastrašila njihova upotreba u kontekstu okrutnosti i nasilja. Iako inače simbol junaštva u narodnim pričama i pjesmama, grudi ovdje mogu poslužiti kao alegorija o nepoštenom napredovanju. One isto tako mogu predstavljati maske i krinke koje osoba navlači radi prilagođavanja okolnostima, čime gubi identitet, i postaje marioneta u službi profita i ovladavanja drugima.

Važan motiv je i novi svijet koji priča anticipira, a u političkom kontekstu shvatili smo ga kao nove političke strukture koje će dobiti vlast. Novi svijet obećava svaka politička elita koja namjerava doći na vlast, a u širem kontekstu možemo ga shvatiti kao podsvijet ili polusvijet koji upravlja realnošću. Zanimljivo je bilo opaziti i osobnu razinu – novi svijet može biti i umišljaj poželjne stvarnosti svakoga ponaosob. Kraj priče, primijetile smo, opisuje zastrašujući krug moći, a prigodno evocira govore političara koji suptilno manipuliraju slušateljima.

Neki od nas pokušali su pronaći i druge Linditine priče kako bismo je smjestili u kontekst, bez kojeg nam ju je teže razumjeti. Pronašli smo još jednu prevedenu priču i pronašli sličnosti, prvenstveno u bavljenju suvremenom političkom stvarnošću, ne nužno samo naših balkanskih prostora.

Suglasne smo bile da autorica na originalan način kritizira društvo. Međutim, zamijetile smo da čitatelja ne pokušava zabaviti, već neuvijenim progovaranjem o ljudima i društvu pokušava zabosti trn koji će nas suočiti sa stvarnošću. Unatoč raznolikim interpretacijama (koje su, doduše, samo obogatile naša shvaćanja) i nelagodnom osjećaju prepoznavanja stvarnosti, zaključile smo da bismo priču svakako preporučile.