Autori(ce) ispod tridesete ne gostuju često u rubrici Začitavanje. Sally Rooney, rođena 1991. u irskom Castelbaru, ugodan je i dobrodošao izuzetak. Na Booksine stranice posvećene djelima inozemnih autora probila se svojim debitantskim romanom Razgovori s prijateljima kojega je objavila 2017., još u vrijeme dok je dovršavala studij američke književnosti.
Kritičari još nisu ni završili s pohvalama, a mlada Rooney, ne izležavajući se na lovorikama, već 2018. lansira i svoj drugi roman – Normal People. Baš kao i Razgovori, i ovaj roman dočekan je hvalospjevima i nagradama (Irish Book Awards, Costa Book Awards), a Hulu i BBC upravo emitiraju istoimenu tv-seriju. Po svemu sudeći – zvijezda je rođena, a Sally Rooney čitat ćemo u godinama koje dolaze i čuti još dobrih vijesti o njoj.
U "zahvalama", dijelu knjige kojega najčešće mirne duše preskačemo i koji kod nas zbog nečega još nije zaživio (vjerojatno s razlogom), Rooney odmah na početku navodi: "Pišući ovu knjigu, mnogo sam toga preuzela iz razgovora s vlastitim prijateljima…", te navodi njihova imena i od srca im zahvaljuje. Dobre priče i romani ne padaju s neba, često i nastaju upravo na ovaj način – iz razgovora s prijateljima. Rooney je imala potrebu podvući to i u samom naslovu.
Studentice Frances (pripovjedačica) i Bobbi bile su u ljubavnoj vezi i poslije ostale prijateljice koje zajedno nastupaju na pjesničkim večerima. Jedne od tih večeri privuku pažnju deset ili petnaest godina starije fotografkinje Melisse koja ih pozove na piće u svoj stan. Melissa je udana za privlačnog glumca Nicka i Bobbi kani zavesti Melissu, ali kako to inače biva u životu, dogodi se nešto potpuno neplanirano. Frances se zainteresira za šutljivog Nicka i uskoro, i bez previše drame, njih dvoje se nađu u ljubavničkoj vezi koja, po Frances, realno nema nikakvu budućnost i po svemu je to trebala biti samo jedna epizoda, a ne odnos koji će se na bilo koji način razvijati i potrajati.
Prvo, njoj je dvadeset i jedna, ona je milenijalka iz obitelji razorene očevim alkoholizmom, a Nick je u braku, prešao je tridesetu i osim što je glumac, dolazi iz imućne obitelji. Nemaju ništa ili gotovo ništa zajedničko, no kada je privlačnost u pitanju, sve drugo je manje važno i nekako pada u drugi plan. Bilo bi lakše kada bi Nick bio površan, samoljubiv tip kojemu izvanbračne veze, naročito s mlađim djevojkama, služe isključivo za pumpanje vlastitog ega, ali kao za vraga on nije takav. Defanzivan je, miroljubiv, pažljiv i nekako ranjiv i kako vrijeme prolazi Frances, koja sebe u usporedbi s prelijepom i provokativnom Bobbi doživljava kao običnu i nezanimljivu, shvaća kako sve dublje tone u vezu s kojom ne zna što bi. Želi li ga preoteti od nadobudne Melisse? Želi li da to potraje? Sve ovo izgleda joj posve nevjerojatno, nemoguće i vjerojatno pogrešno. Zašto onda ne izađe iz te veze čiju perspektivu i dalje ne vidi? Čak kada to i pokuša, te se kratkotrajno spetlja s jednim vršnjakom, jasno joj je da i dalje razmišlja o Nicku.
Priče o ljubavnim trokutima, četverokutima, šesterokutima i slično čine se kao nešto izlizano i već toliko puta viđeno, ali to i nije baš tako. Pripovijesti o ljubavnim odnosima svake vrste nikada neće prestati biti zanimljive i zapravo su neiscrpan izvor inspiracije. Ljubav je sve, i teška drama i urnebesna komedija i triler, pa ako hoćete dodati još koji žanr – nećete pogriješiti. Ne postoje dva ista ili barem približno slična ljubavna odnosa. Frances nije sanjala, a još manje planirala vezu s oženjenim, starijim tipom, ali kada govorimo o privlačnosti i ljubavi koja će se izroditi iz toga, to nitko ne može kontrolirati. Događa se svima, bilo gdje i bez najave i prethodnog upozorenja.
U Razgovorima s prijateljima, Rooney iz svima dobro znanih elemenata uspijeva izgraditi originalnu priču i odvesti je do neočekivanog kraja koji, kao i svaki dobar kraj, jednako uvjerljivo funkcionira i kao početak jednog posve novog romana. Naravno, njezina priča nosi svojstva generacije kojoj pripada i Frances, usprkos svim svojim nesigurnostima, naprosto dominira pričom. Ona je figura kroz koju se prelama sve i kolikogod nam Bobbi, Melissa i Nick bili manje ili više simpatični, Frances je naš favorit. Favorit iz sjene, navijamo za nju kao što je dobar dio svijeta navijao za Hrvatsku ljeta 2018. u Rusiji.
Palac gore za Rooney i neka se našoj pozornosti uskoro prinese i roman Normal People.
F.B., 3. lipnja 2020., Zagreb
Foto: izvor.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.