Domaći blogeri: Lebowski

Utorak
19.06.2007.

Lebowski, enfant terrible hrvatskog bloga, 32-godišnji je Sarajlija koji je odrastao i živi u Bjelovaru, a svoje je spisateljske ambicije ostvario posredstvom dvaju blogova. Prvi njegov blog bio je jedan od najposjećenijih blogova na blog.hr-u. Mase su ga posjećivale što iz literarnih razloga, što zbog potrebe za dnevnom dozom ekscesa kojima je obilovao. Bez-dlake-na-jeziku Leb poznat je po svom osebujnom pogledu na muško-ženske odnose zahvaljujući kojem je zaradio kolumnu u Cosmu, ali i tužbu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Zalutate li na Kokorušev blog Plodovi zemlje, kojeg je nakon raskola s blog.hr-om prebacio na mojblog.hr, nećete se moći načuditi hrpetini komentara koji idu u rasponu od totalnog obožavanja do potpunog prezira, a još će vas više iznenaditi kulerski stil kojim Leb odgovara jednima i drugima. Primjer:

Pučki poslovično ubodni aforističko-ruralni hint. Cool. Baš mudro. u pičku materinu. - Zoja (Neregistriran), (18.2.2007 17:57)
Zoja, ako ti nisi u stanju shvatiti pučke poslovice, teško da ćeš shvatiti Jaspersove patografske analize. Čuješ li taj reski zvuk? To te kukičanje zove... - lebowski, (18.2.2007 18:24)

Leb je posebno stao na žulj feministicama s obzirom da mu je djelo impregnirano šovinizmom, što ćemo ilustrirati izvatkom iz teksta kojim je na blogu najavljivao svoju zbirku.

“Zašto ne biste poklonili svojem mužu ili djevojci zbirku priča gdje imate i silovanje na groblju, i analno silovanje u braku, fizičko nasilje nad ženama, homoseksualni neuspjeli oralni seks, bacanje žena u more, snimanje jebačine žene s umjetnim okom... A sve to na jedan opušten i duhovit način, kako spada. Da barem u svojoj mašti proživimo sve što smo željeli raditi sa ženama, a nisu nam dali.”

Još jedan primjer šovinizma bio bi:

Jeste li od onih žena koje imaju teška jutra?

Jeste li od onih žena koje imaju teška jutra? Koje se bude ljute, mamurne i namrgođene? Koje se najradije ne bi ni dizale iz toplog kreveta?
E pa, imam jedan savjet za vas! Savjet koji će teška jutra učiniti manje teškima. Vrlo je jednostavan, ne treba vam nikakva pomoć!
Naime, šta?
Maknite ogledala! Da, učinite upravo to, maknite svako ogledalo koje možete pronaći u svojem stanu i bacite ga napolje!
Djeluje u 97% slučajeva! Vaš mamurluk i namrgođenost nestat će u sekundi.
Kad više ne bude ogledala, i same ćete s vremenom zaboraviti koliko ste ružne, stare i debele! Više neće biti onog ružnog guzatog čudovišta koje vas plaši iznad lavaboa!
lebowski, (30.7.2006 18:54) 

- amen! - Posjetitelj (Neregistriran), (30.7.2006 21:09)
- Fuck you!!Imaš kakav savjet za debele,guzate i podbuhle muškarce? Nemaš naravno! - Posjetitelj (Neregistriran), (3.8.2006 14:36)
- ja se nikad tako ne osjećam - Posjetitelj (Neregistriran), (5.8.2006 16:45)
- Koja si ti budala. - Posjetitelj (Neregistriran), (5.8.2006 23:03)
- jesi li ti peder? - Posjetitelj (Neregistriran), (8.8.2006 20:13)

Iako ovo zvuči strašno, treba biti svjestan da je provokacija Lebovo oružje a nekonvencionalnost maska iza koje se skriva jedan sasvim pristojan momak, što je i dokazao prilikom predstavljanja knjige u Booksi.

Nama booksašima teško je kritički sagledati Kokorušev opus iz jednostavnog razloga što imamo osjećaj da smo i mi malo pridonijeli njegovom uspjehu. Naime, mladić je još davne 2004.  pohađao našu radionicu kreativnog pisanja, gdje je pod budnim okom Zorana Ferića brusio stil i trenirao rečenicu, pa ga neskromno smatramo Booksinim autorom, da ne kažemo djetetom.

Kokoruš je među prvima zajahao val objavljivanja blogera te mu je krajem 2006. izašla knjiga Muškarci su iz birtije, žene su s placa, zbirka priča koje se mogu čitati odvojeno, a ukoričene zajedno, čitaju se kao ispovjedni roman o mladosti i odrastanju. A kako su mladost i odrastanje turbulentna razdoblja, dvadeset ponuđenih priča ne oskudijevaju akcijom, niti zabavom. Leb za uzore navodi Bukowskog, što bi se dalo iščitati i bez poznavanja ove informacije, jer se knjiga više manje bavi ženama i pijančevanjem.

Nakon objavljivanja zbirke, Leb je manje aktivan na blogu, ali zato postaje household name domaćih medija. U svojstvu komentatora muško-ženskih odnosa pojavljuje se na RTL-ovoj 'Sanji', a imao je i niz gostovanja u ugasloj emisiji iste kuće 'Tipično muški, tipično ženski'. Nedavno smo ga imali prilike gledati u ulozi nosača torbica Ivanke Mazurkijević u Knjazovoj 'Koleđici'. Blogerska scena mu zamjera da se od objavljivanja uzoholio, pa bi se samo o polemikama s bloga mogao napisati tekst od par kartica. Leb nikada nikom ne ostaje dužan, a svaki njegov reply je vic sam za sebe. Jedna je čitateljica iznervirana njegovim likom i djelom čak otvorila blog (lebowskisucks.blog.hr) na kojem se trudila raskrinkati Leba kao budalu.

O zasićenju blogom Leb kaže: „Moj je blog trebao biti lajanje na Mjesec, a ispao je mnogo više od toga. Uspjeh tog bloga istovremeno je i njegov poraz, kako to već biva s prelaskom iz undergrounda u mainstream. Nije gušt pisati blog koji čita i moj punac i moja kuma i moja rodbina u Njemačkoj.“

Trenutno se prehranjuje pišući za razne medije, između ostalih i za filmski.net, gdje mu svakog ponedjeljaka izlazi kolumna Filmski Lebowski, a najfriškija vijest vezana uz Leba je da mu zbirka ide u reizdanje, nakon rasprodanih 2.000 primjeraka.

O svojim željama za budućnost Leb je progovorio u Vijencu: “Pokušavam unovčiti svako slovo koje napišem. Želim iscijediti ovu slavu do posljednje kapi. Ponovno želim ne raditi ništa i biti plaćen za to, ali ovaj put stvarno želim pisati kolumne. Razni jebivjetri postali su opinion makeri, upravo zbog toga smatram da ima mjesta za mene.”

A o svojem novostečenom statusu celebrityja, na blogu piše:

Fensi šmensi doktor

Kad Doktora pozovu na proslavu stotog broja Cosma, Doktor o sebi počne pričati u trećem licu jednine. Doktor obuče svoju najskuplju H&M košuljicu, svoje najskuplje H&M hlače, i svoje sindikalne cipele. Doktor tada pozove svoju Doktoricu i posjedne je u svoj Fiat Tipo na plin, te odu zajedno na fensi šmensi Cosmo party.
Kad Doktor uđe u predvorje Cinestara, Doktor stavi sunčane naočale Giorgio Armani jer očekuje bljesak bljeskalica foto aparata. Doktor obuče rukavice jer očekuje rukoljube manekenske.

Ali avaj! Nitko ne prepozna Doktora! Doktor mora vaditi svoju pozivnicu, pokazivati je osoblju. Osoblje ne zna tko je Doktor! Iako se Doktor namirisao Sir Oliverovim dezodoransom i Tom Sailor mirisnom vodicom!
Doktoru ne dadoše da preko reda uzme Pepsi Twist i kokice XXL, Doktor je morao čekati iza Sopekice, Halilovićke, Jurićke i one koja vodi neki auto magazin. Doktoru se to nije nimalo svidjelo!
Doktor se, već polako sjebanog ega, približava foto reporterima. Stoji pored njih, ulazi u kadar. Ali foto reporteri ne jebu Doktora. Kad Doktor stane pored Josipe Pavičić Yo, oni okrenu na Ivu Šulentić! Kad Doktor odgurne laktom slatku Ivu, oni okrenu na Rujanu Jeger! A Doktor nije blesav da odgurne laktom Rujanu Jeger, jer zna da bi Rujana Jeger napravila negdje sačekušu Doktoru.
Doktor uzme svoju Doktoricu za ruku i posjedne je u treći red na sjedalo broj osam. I iako su sjedala od jedan do šest popunjena ženama, nijedna od njih ne upita: Jeste li vi Doktor? Doktoru je već slabo.
A kad direktorica Cosma pozove Cosmo novinare na stage, ona ne dade Doktoru mikrofon, i Doktor ne održi svoj govor.
I krene pretpremijera filma koji se zove Prekid, a Doktor plače na svakom kadru. Poznata mu situacija. Doktor osjeća kako Slava prekida s njim!
Doktor prođe pored Mirne Maras, Mirna Maras ga ne zaustavi. Doktor prođe pored Sime Mraovića, i Doktor prvi njega pozdravi. Sramoto, velika ti površina.

Nakon filma (koji je prilično dobar, i pristojno duhovit, napisao bih da je odličan, ali mi selebritiz smo štedljivi na komplimentima jer to nije cool) Doktor povede Doktoricu u Boombar na after film cosmo party. Doktor  pomisli da će se ljudi razmaknuti kad ga vide, dati mu prostora, da će se rascijepiti kao more pod Mojsijem, ali ni to se ne dogodi.
Posluga donosi fetu na mini rajčicama, ali ne posluže Doktora prvog.
Kad napokon, Doktoru priđe zgođušna klinka sa sjajem u očima! Približava se kao penzija. Doktor se napokon ponada da je to to. I stvarno, priđe mu ta djevojka, skladno obučena, i kaže:
- Ja obožavam Vaš rad.
- Hvala. Zbog takvih poput tebe i pišem. Želite li autogram?
- Ako nije problem.
I tutne mu komad papira, a Doktor napiše: Mladost tvoja, žudnja moja, vrapčiću, vjeverice. I potpiše se Doktor Lebowski.
A ona ga pogleda razočarano i reče:
- O, jebivjetre, koji si ti kurac, ja sam mislila da si ti Ante Tomić.
A Doktor pogleda u mini rajčicu, i shvati da mu se čak i ona zlurado smije.

Na Lebovom blogu nailazimo i na kratke viceve:

Zašto ste postali čuvar u koncentracijskom logoru?
Znate, ja sam odmalena volio raditi s ljudima...

A ne nedostaju ni komentari o srednjoškolkama:

Kome trebaju tinejdžerski blogovi?

Jedan od najvećih problema bloga je to što ga može pisati svatko, pa tako i tinejdžerice. Kad se tako nagomila glupost, teško je posjetitelju pronaći dubokouman blog poput mojeg, što me naravno izuzetno smeta.
Mislim, kome je stalo za njihove blogove? Koga zanimaju njihove tek propupale grudi zarobljene u majici mokroj od iznenadnog pljuska? Koje skakuću na dan maturanata. U kolu. Zagrljene. Gomila propupalih kruškica koja skakuće. Koga zanimaju ti bokovi žene i lice djeteta? Nevin, ali pohotan pogled. Koga zanimaju slike s neke proslave rođendana na kojima se drže za guzicu i ljube?
Nikog, ja vam kažem. Nikog to ne zanima. Nas zanima poezija. Vlati trave. Leaves of Grass. Walt Whitman. Liiiiiiiivz of gres. Volt Vitmen. We all scream for icescream. Liiiiivz of gres.

Također, ne zazire ni od poezije:

Nisam te znao cijeniti

Dok gledam kako mi odlaziš
Pokušavam te dodirnuti
Ali ti prolaziš kroz moje prste
Poput pijeska poput vode
I nestaješ u tuđim rukama
Kasno je prisjećati se svih onih koji su govorili
Koliko uistinu vrijediš
Više ništa ne pomaže
Ni fiducijalni krediti ni margin a opcija još nemamo
Moja Plivo
Idi i budi sretna u rukama drugih
A mene pusti da utjehu pronađem u nježnoj dividendi Kotke ili u zaboravu knjigovodstvene vrijednosti IGML-a
Ti znaš da sam uvijek bio takav, volio sam selo i prezirao gradove
Krapina, Lepoglava, to je svijet za mene, ja se u
Zagrebu izgubim svaki put kad dođem
I pusti me, samo me pusti da se nadam
Kako će dio Tvog vala
Zapljusnuti i mene

I da zaključimo, možete ga voljeti ili mrziti, ali nemojte si uskratiti užitak čitanja ovog zabavnog dječarca zatočenog u tijelu muškarca i bez predrasuda uronite u Plodove zemlje, uistinu će vas nasmijati.

Marija Mladina
1.7.2007.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu