Iako učenici prigovaraju, profesori čupaju kosu, roditelji se žale na nebuloznu selekciju i obradu lektire, djelatnici ministarstva sliježu ramenima, a neki se neutralni komentatori pitaju zašto djeca uopće čitaju izmišljene priče, lektira i dalje ima veliku satnicu i značaj u školskom sustavu. Pravilna izvedba nastave književnosti može potaknuti učenike da razumiju, cijene i zavole čitanje dobrih knjiga. A čitanje dobrih knjiga potiče maštu, kritičko mišljenje i izražavanje - drugim riječima, odgaja učenike da postanu mudri građani.
Međutim, da bi se uspostavila dobra veza između učenika i književnog djela, potreban je dobar školski rad. Naime, komunikacija između učenika i djela uključuje i druge posrednike: to su ministarstvo obrazovanja (koje propisuje što i kako će se čitati za lektiru), propisani udžbenici i profesori. Oni navode učenike kako čitati i tumačiti književni tekst.
Iznijet ćemo pozitivne primjere u kojima su dobra selekcija i dobar nastavnički rad urodili plodom – učenici su zavoljeli lektiru te su nastavili čitati u slobodno vrijeme premda im se u današnje doba nudi toliko kvalitetnih alternativa. Tim više trebamo biti kritični spram lektire: ukoliko učenici ne uspostave dobar odnos prema lektiri, primarna odgovornost ne leži na 'duhu vremena', nego na navedenim posrednicima.
Cilj tekstova je otkriti na koji se način izvodi nastava, tj. kako funkcionira odnos između lektire i učenika. U tu svrhu razgovarat ćemo s djelatnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje, profesorima književnosti, razmotrit ćemo udžbenike i, naravno, popričati sa glavnim 'žrtvama' školskog sustava – učenicima osnovnih i srednjih škola.
Luka Ostojić