Page arrow

Sedam: 1. ulomak

Large 336
Ponedjeljak
21.06.2010.

* * *

Zvone i Mrma postali su najbolji prijatelji još u vrtiću. Mrma je odrastao u udomiteljskoj obitelji, okružen ljubavlju oca koji vlastitu djecu doista nije volio više. Ali, sva ljubav ovoga svijeta nije mogla nadomjestiti praznine njegova srca. Pravi roditelji još su bolno posjećivali njegova najranija sjećanja premda su interes za njega pokazivali samo u rijetkim trenutcima kada su još postojale varijante da izvuku nekakav novac bilo od državne skrbi, ili kasnije od udomitelja. Rano svjestan duhovne bijede i neimaštine, život je smatrao neizbježnom kaznom koju je trebalo podnijeti. Stoga si je ratom zasluženu mirovinu često predbacivao kao komoditet, nadasve ju i trošio nezasitnim venama. Sklon strujama koje su odbacivale ponuđenu životnu formu, teško je mogao razumjeti da je njegov vjerni pratitelj, tri godine mlađi Zvone, bio samo slučajni turist u tim furkama. Zapravo mu nikad nije oprostio što je prestao biti pankerom! Mrma se godinama pokušavao ubiti, ali bio je neuspješan i u tome. Onda je došao rat, prava prilika za umrijeti. Umrijeti čak plemenitom smrću, često bi se sebi podrugivao. Kad mu već život nije imao smisla, očekivao je da bi polaganjem života na oltar domovine barem njegova smrt nešto značila. Tako je dijagnosticiran mu blagi autizam nadomjestio pretjeranom nacionalnom osviještenosti, a želju za smrću upriličio u ljubav prema domovini. Šepav na lijevu nogu, vukao ju je za sobom okićen vojnim ordenom, no za njega je predstavljala samo nastavljeni slijed neuspjeha. Ali bio je šaljivđija i nezasitni uživatelj droge, kako se volio nazivati. Zvone ga je jednostavno pljugao. Kako njega, tako i njegov već godinama najbolji šit u gradu.

"Daj mi šat! Khm, Khm.."
"Kaj se cerekaš, ženski poltronu! Drži taj dim! Šit je skup u zadnje vreme kompa, hehehe."
"Ma ne cerekam se, kaj bi se cerekal! Pa ja sam ozbiljan čovek na pragu krize srednjih godina! Čemu se ja imam više smijati? Hahahahaha."
"Hahaha. Meni čašpri! Da nema one spigane Brende iz Beverlija, Johnson bi mi bil mrtav ko žičnaBo purica, hahaha."
"Hahaha. Nego, daj stavi neku ziku. Al nemoj me lakirati sa onim eksplojtedima…"
"Nego kaj bi ti, papku? One svoje bureke iz Kašine? Ili komercijalu? Dididi, dis saunds folin tu maj maji aji ajnd, hahahaha! Ili kaj je već sad hit? Mislim, fakat si izdal najbolju furku na svetu za par bombona i dve lajne spida! A da si u Kašini jednom barem jutro dočekal, mogel si ostati tam sa seljakima svinje hraniti. Ove tvoje rospije primile bi te mrma nakon partijane, NE! Hahaha."
"Hm, da! Mudro zboriš, haha. Nego Mrma, šit ti je Amerika! Jel ima toga da mi napraviš za 4 ljoljebu? Brijem se zakucati u gajbu i ni makac dva tjedna! Napljugan po cijele dane, nivea samo po pivsona i sportske… To je raj burke! Otvoril sam bolovanje, ne!"
"Mamne buraz! Ali brijao sam ionak danas po stotku. Mogu ti kasnije bez beda narezat. Očeš naletit načerve?"
"Kaj ti je! Napljugaš me, naguziš i steraš na ulicu! Kaj ti ja na kurvu ličim? Koja ti je to spika, ono tivra se kasnije? Pa nisam ti ja mali Pinokio, kaj ti je!"
"Ma nije to, burke! Nego znaš da je debeli Kemo sparanoiziran i da vuče utoku čim čuje auto kak prolazi na cesti, kaj ti je? Stoput sam ti objasnil da ne možeš do njega zmenom. A kaj se tiče Pinokija, njega danas moram uzeti sa sobom! Sa lovom od lime ću titpla cijelu turu! Znaš i sam da je hors poskupil, boli glava! Ja sam bez dinara! Ti, koja su vremena došla! Mislim, da si pošten čovek ni dilanjem nemre briju platit…"
"Čekaj, maloga Pinokia vodiš sa sobom do debelog, a buraz mu je inspektor u Ðorđijani!?! Ti baš briješ zveknuti ili ti je netko amputirao pola mozga?"
"Ma, malog bum ostavil na potoku da me čeka u čofu! Lima nebu znal ni u kojem kvartu uzimam pušilicu!"
"Pa onda mogu i ja sa vama! Bum ja vozil, ha? Bum te čekal sa upaljenim motorom, ono filmski, hehehe."
"Koji si ti grbavac! Ali imaš pravo, bolje ti pazi na malog Pinokija. A ja bum se strčal do Keme. Inače, malog sam zabrijao regrutirati da mi dila tu po kvartu! Mislim, kužiš me, i ja sam, kak ti veliš, čovek u godinama…"
"Mrma, ti fakat nisi normalan! Pa mali bu te druknul i strpal u čuzu čim popije prvu šamarčinu od murije!"
"E vidiš Zvone, tu se ti i ja razlikujemo. Tamo gdje ti vidiš prijetnju, ja vidim priliku! Tak si se zasral rata, a meni je rat bil prilika da se zvlečem iz ovog sranja od života. Dobro, nisam baš uspio, ali..."
"Ja se zasral rata!?! Pa ja si nemrem oprostiti da nemam četnika na duši, debilu jedan! Uostalom, Ja tebe uopće više ne kužim..."
"Kaj ne kužiš? Pa sa Pinokiom imam čistu računicu. Ako on fakat i flisne, kaj misliš da bu ga drotovi dirali? Pa buraz im je znjima u mafiji! Malo bu popil mare od burkija i ales funf, ne!?! A ako ja padnem, bilo sa trtom ili šitom, sa malim Pinokiom u talonu ih imam po dinar! Samo kaj si ti malo spor, pa ne žišku kako stvari… Si čul zvono? ŠŠŠ. Evo ga zvoni! Gibanica smo! Kupi prnje, idemo u bolji život! Ti, kak ja volim kombinaciju…"

* * *

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu