Na većini internetskih portala postoji opcija koja nudi autoru da po završetku upisivanja teksta utipka ključne riječi, kako bi čitateljima kojima je članak bio zanimljiv odmah bili ponuđeni drugi tekstovi o sličnim temama. U slučaju Bookse najčešće su u pitanju članci o književnim djelima odnosno autorima koji su bili spomenuti u članku. Međutim, u određenim slučajevima ova praksa može dovesti do zabune i do odvođenja čitatelja na posve krivi trag.
Dobar primjer za to su ključne riječi upravo ovog teksta – Sexton i Tennessee – zbog čega bi se uokolo članka, s obzirom da je riječ o književnom portalu, trebao pojaviti niz naslova koji u sebi sadrže velika imena američke književnosti dvadesetog stoljeća, Anne Sexton i Tennessee Williams. No ovdje nećemo govoriti o Sextonovoj i Williamsu, koji doduše nije iz Tennesseeja (ali jest iz druge južnjačke države, Mississippija, zloglasne zbog svoje robovlasničke prošlosti i rasističke sadašnjosti), već o utjecajnom zastupniku u zakonodavnom tijelu savezne države Tennessee, Jerryju Sextonu.
Ovaj republikanac uspio je u svome naumu da progura u državnom parlamentu, State's Houseu, raspravu o imenovanju Biblije kao službene državne knjige Tennesseeja. Njegov kolega Bill Sanderson, inače predsjedavajući parlamentarnog odbora koji je prihvatio Sextonov prijedlog, već je proslijedio ovo pitanje na pravnu procjenu državnom odvjetniku Herbertu Slateryju. I tu bi stvar mogla zapeti. Naime, s obzirom da je Sexton tek izabran u predstavnički dom, možda se još nije stigao upoznati s ustavom Tennesseeja koji kaže "da se zakonski neće davati nikakva prednost ili povlastica nijednoj religijskoj ustanovi ili vjerovanju".
Ako vam sve ovo zvuči poznato, za to postoji dobar razlog. Naime, prije točno godinu dana
donijeli smo vijest o gotovo potpuno istom slučaju u Louisiani, trećoj državi južnjačke dijagonale Tennessee-Mississippi-Louisiana. Louisianin Sexton bio je stanoviti
Thomas Carmody, zastupnik u predstavničkom domu, odnosno
House of Representatives, Louisiane. On je pokušao progurati ideju o institucionalizaciji Biblije i njezinom posvećenju kao državne knjige.
Kao i u Tennesseeju, i u Louisiani je tu ideju prvo odobrio parlamentarni odbor, pod nazivom
House Committee on Municipal, Parochial and Cultural Affairs. No, ono što je bilo posebno zanimljivo su razlozi koje je Carmody navodio za poticanje tog procesa koji na koncu ipak nije prošao. Izjavio je da nije namjeravao uvesti državnu religiju, nego da je to bila više kulturna i edukacijska stvar: taj je čin, pravdao se, bio izraz nastojanja za očuvanjem
Biblije kralja Jamesa, odnosno njezine znamenite stare kopije koja se nalazi u Državnom muzeju u Louisiani.
Sexton se, doduše, još nije iskazao s bizarnim razlozima za svoju ideju, no jesu njegovi kolege iz susjedne savezne države.
Naime, da ne zaostanu za svojim susjedima, sad su i u Mississippiju dvojica tamošnjih sekstonovaca pokrenuli zahtjev za promoviranjem Biblije u državnu knjigu. Jedan od njih, zastupnik Michael Evans taj je zahtjev objasnio sljedećim riječima: "Moji birači i ja smo razgovarali o tome i jedan od njih je napomenuo da bi ljudi trebali početi čitati Bibliju." To je Evansu očito bio znak da mora nešto poduzeti i nije ni časa časio.
Inače, nije nimalo nevažna činjenica da se cijeli ovaj igrokaz odvija upravo u,
prema istraživanju iz 2014. organizacije
The Center for American Progress Action Fund, daleko najsiromašnijem dijelu Sjedinjenih Država s najnižim stupnjem obrazovanja; Mississippi se nalazi na prvom mjestu te liste, dok je Louisiana na trećem mjestu najsiromašnijih saveznih država SAD-a.
U takvim su tmurnim situacijama uvijek poželjne distrakcije ideološko-vjerske provenijencije stoga nije čudno da se spomenute zakonske promjene bez smisla i javne rasprave događaju upravo u ovim državama.
Neven Svilar
foto:
4thglryofgod
