Posljednjih mjesec dana u Fergusonu u američkoj saveznoj državi Missouri traju rasni nemiri nakon što je policija upucala crnog nenaoružanog mladića Michaela Browna i usmrtila ga. Takve tragedije u Americi nisu rijetkost, svakih nekoliko godina diljem te ogromne zemlje izbijaju neredi zbog gotovo istog scenarija. Slike koje dolaze iz Fergusona zaista su uznemirujuće, no i te cenzurirane scene koje dopiru do nas jasno nam ukazuju na određene stvari.
Generaliziranje, kažu nam, nije pametno, i to je zasigurno točno, no snimke televizijskih izvještaja koje nam prikazuju tamošnje policajce dovoljne su ne samo da vam postane jasno kako se takva tragedija uopće mogla dogoditi, već i da uvidite kako se situacija neće i ne može promijeniti.
Snimke golemih, ćelavih bijelih policajaca s tamnim naočalama koji s automatskim puškama šeću gradom kao da ga posjeduju, što zvuči kao figura no zapravo nije udaljeno od istine, daju vam do znanja da je riječ o ljudima koje ne samo da nije potresla tragedija u kojoj je život izgubio dječak, već da krive žrtvu zbog koje sada probleme ima njihov kolega koji ga je upucao pet puta iz blizine, i da proklinju njega i njegove, 'those people', vječite kriminalce i crni ološ što svako malo izlazi na ulice i radi probleme. Zvuči kao pretjerana generalizacija, no tko je pratio pobliže događaje u Fergusonu u kolovozu vidio je upravo takvu sliku grada u kojem je velika većina stanovništva crne, a preko 95 posto policajaca bijele boje kože.
.
***
Nećemo kazati ništa novo izjavom da je Amerika shizofreno mjesto kada je riječ o oružju. Veliki dio stanovništva posjeduje vatreno oružje, koje se može dobiti i kao poklon od nekih banaka ako u njima otvorite štednju. S druge strane, svake godine dolazi do katastrofalnih školskih pucnjava u kojima ginu djeca i profesori. No, ne dolazi do zabrane nošenja oružja, takav je scenarij nezamisliv. Strategija establišmenta je posve suprotna. Naime, škole sve više počinju nalikovati na prikaze pedagoških ustanova u distopijskim filmovima 1980-ih, s naoružanim čuvarima, policajcima i uređajima za kontrolu metala na ulazu u školu.
Masakri u školama postali su dio kolektivne američke krivnje, no društvo se zapravo odbija suočiti s tom krivnjom. Iako su se takve tragedije događale i ranije, pravi društveni potres zbio se prije 15 godina sa strašnim masakrom u mjestu Columbine. Prije desetak godina Gus Van Sant je nakon niza slabijih no komercijalno uspješnih filmova, snimio sjajan i elegantan film Elephant koji prikazuje masakr u školi u nekom gradiću u Oregonu, iako se zapravo bazira na zbivanjima u Columbineu.
No nedugo nakon premijere film biva zabranjen u mnogim američkim školama i eliminiran iz knjižnica, i to nakon što je otkriveno da je 16-godišnji dječak Jeffrey Weise, koji je 2005. počinio strašan masakr u školi Red Lake u Minnesoti, dva tjedna prije napada na školu gledao Elephant. Iako su, kao i uvijek nakon strašnih školskih tragedija, mnogi zahtijevali ukidanje prava građana na nošenje oružja, strategija je bila već dobro poznata: okriviti kulturu filmova, knjiga i video igrica za nasilje, a pobornike zabrane nošenja oružja proglasiti liberalima, hipijima i komunistima.
***
Okriviti kulturu nasilja, knjige, filmove i igrice je linija manjeg otpora. Pa ipak, u Americi mnogi i dalje drže to uzrokom svih problema. No, ako je kojim slučajem osoba koja aktivno sudjeluje u kreiranju te kulture ujedno i pedagoški djelatnik, odnosno nastavnik u školi, dolazi do velikih nedoumica. Štoviše, do stanja šoka i zaprepaštenja. Prije nekoliko dana su vlasti u jednom okrugu u državi Maryland suspendirale nastavnika engleskog jezika nakon što je otkriveno kako je on zapravo autor dva romana koji tematiziraju školske masakre.
Doduše, nastavnik Patrick McLaw je SF romane The Insurrectionist i Lilith’s Heir, smještene u 2902. godinu, objavio pod pseudonimom, Dr. K.S. Voltaer. U toj dalekoj budućnosti očito se neke stvari nisu promijenile, pa tako i dalje dolazi do obračuna u školama - u fikcionalnom masakru poginulo je 947 učenika i profesora. Policija sada istražuje cijeli slučaj, a lokalni mediji zgražaju se nad činjenicom da jedan učitelj može maštati o pogibiji preko 900 učenika i pitaju se ne bi li bilo bolje zatvoriti takvog čovjeka. Jer ako ubija učenike u fikciji, tko nam garantira da neće...
No ipak nije sve tako crno! Mediji koji se zgražaju nad monstruoznim nastavnikom izvještavaju i o sedmogodišnjem Terryju Milesu, kojem je očito prekipjelo slušati pucnjeve i gledati vijesti o nasilju u školama, i koji je odlučio nešto poduzeti. Mali Terry će pokušati promijeniti svijet objavljivanjem knjige o oružju i nasilju pod nazivom The Shot Heard Around the Town: A Story About How One Boy Can Change the World.
Terry je pozornost medija izazvao kada je poslao pismo gradonačelniku grada Munciea u kojem stoji: "Dragi gradonačelniče, imam problem. Često čujem zvuk pucanja u svom susjedstvu. Možete li učiniti da to prestane?" No gradonačelnik ne može to učiniti. Niti će to moći učiniti gradonačelnik Fergusona. A u cijelom tom nasilnom kaosu neće mnogo pomoći ni hapšenje profesora koji čuje zvuk pucnjeva u mašti.
Neven Svilar
