Niste li zagriženi i predani obožavatelj alternativne glazbe i autorskog stripa, sva je prilika da vam ime Jeffreya Lewisa ništa neće značiti. Nema u tome pretjerane sramote, postoji gomila imena iz različitih područja umjetnosti za koje nisam nikada čuo, a sasvim sigurno niti neću mada ih se u nekim određenim krugovima ili na određenim scenama štuje kao velike i važne, mada se od njih radi – kult.
Pravo je pitanje propuštam li nešto značajno, nešto što će me oplemeniti i obogatiti ili, ne moramo biti previše zahtjevni, barem zabaviti. Pravo je pitanje propuštaju li nešto svi oni koji ne znaju za Jeffreya Lewisa.
Moj bi odgovor na to pitanje uvijek bio potvrdan, iako sam svjestan da me možda kontaminirala sklonost inteligentnim i vješto sročenim tekstovima, rudimentarnim pop melodijama, nepretencioznim i ponekad iznimno duhovitim šalama te očaravajuće skromnim stavom koji proizlazi iz svakog odsviranog tona i svake otpjevane riječi. Naime, to je ono što nudi ovaj mrvicu spaljeni američki kantautor, crtač stripova i tko zna što još.
Neodgovorni novinari, nemaštoviti copywriteri i povodljivi PR menadžeri toliko su zloupotrebljavali pridjev 'kultni' da je, takav jadan, izmučen i gotovo silovan, prestao išta značiti. Mada bi trebao predstavljati nešto što je "vrlo poznato u javnosti ili nekoga tko postiže velike uspjehe, nešto bez čega se ne može zamisliti javni život poznatih ljudi" ( po
Hrvatskom jezičnom portalu), meni se čini da ga danas gotovo nitko tako ne doživljava. Previše često smo ga čuli, sve je 'kultno'.
Vispreni Jeffrey se u ovoj pjesmi vješto poigrava ovim pridjevom iako ga najčešće koristi u opoziciji s pojmom 'mainstream' i njime označava nešto što je poznato i važno užem krugu ljudi. Uostalom, njegova je perspektiva potpuno jasna već iz prve strofe:
The Misfits are cult rock & roll
worshipped by a few but ignored on the whole
Meet the Feebles is a film cult classic
It's basically unknown but some say it's fantastic
Nakon referenci na bendove i filmove, Jeffrey i sebe samoga svrstava u isti koš pa zaključuje da ga većina žena uopće ne doživljava, ali one rijetke kojima se svidi smatraju ga potpuno fantastičnim, a slično je i s ljubiteljima glazbe. Većina za njega ne zna ili im nije zanimljiv, a oni koji ga prepoznaju, vide u njemu ekstra kvalitetu. No, već spomenuta skromnost i sklonost autoironiji i tu je itekako prisutna.
All of those times no one at all wanted to know
If I’m really all that awesome wouldn’t more people think so
Meni se čini da bi zaista više ljudi mislilo da je Jeffrey sjajan samo kada bi znali za njega, ali po svemu sudeći on nema nekih velikih ambicija napraviti od svojeg imena i prezimena brend ili, božesačuvaj, kult. Isto tako mi se čini da bi i pisci koje spominje bili mnogo veći, poznatiji i utjecajniji samo kada bi više ljudi znalo za njih.
Hm, who are some cult literary figures I could honor
Maybe J. G. Ballard or Flannery O’Connor
Oboje se mogu čitati i u hrvatskom prijevodu, a oko gospođe O'Connor se čak i stvarao nekakav mali kult: njezine kratke priče proglašavali su karikom koja nedostaje na razvojnom putu između Čehova i Carvera. Iako to smatram malko pretjeranim, ne mogu se ne složiti da je njezina proza sjajna i da je prava šteta što za nju ne zna više ljudi.
S druge strane, pronalazim nešto iznimno utješno u činjenici da postoje književnici, glazbenici, slikari i umjetnici iz svih zamislivih područja koji su široko slabo poznati iako bi takav status zasluživali onime što rade ili su već napravili. Ima mnogo ljepote u otkrivanju, romantike i poezije u kopanju i traganju te svemirske pravde u onom trenutku kada se pred vama ukaže djelo koje vam je svo ovo vrijeme promicalo, a ne samo da se može nositi s onima na koje ste do sada trošili vrijeme, već ih po mnogočemu i nadvisuje.
Treba istraživati, treba tražiti, ponekada si treba dopustiti i malo zalutati izvan uobičajenih tokova i načina na koje dolazimo do preporuka. Oči treba držati širom otvorene i ne treba se zamarati kultovima koji već postoje, nužno je stvarati nove.
Znam da Jeffrey Lewis nikada neće biti kultna glazbena figura, ali možda ovaj tekst ponuka barem jednu osobu da ga pozornije posluša i nakon toga se zaljubi u njegovu glazbu i upiše ga u intimni svemir važnih stvari. Meni bi to bilo sasvim dovoljno. I Jeffreyju bi, siguran sam.
Andrija Škare
