PITANJE
Dobar dan, doktore!
Kad sam danas došla po uputnicu za vas, u čekaonici me ulovila neka žena i pokazivala mi slike sa svog putovanja u Rijeku gdje je vodila mali maturalac. Pogađajte triput je li i moj dan 'dobar dan'.
Zovem se Slađana. Ne podnosim bolnice, ni djecu, ni ljude u bilo kojem obliku, i užasno sam bijesna jer po novom ne podnosim ni jedinu stvar koju sam dosad voljela – a to su knjige. Nažalost, knjige imaju jednu manu: pišu ih ljudi.
Kažu da osoba koja čita knjigu može tako upoznati najčudesnija mjesta na svijetu. Zaista. Kad sam otvorila Marinkovićevog Kiklopa, imala sam osjećaj da ulazim u najprljaviji nužnik zloglasnog javnog zahoda na kolodvoru u New Delhiju.
Pa kakav je to vražji roman?! Zašto bi čitatelj morao imati posla s tim likovima i obilaziti prčvarnice na kojima oni provode svoje dane lišene bilo kakvog smisla? Ta nema goreg mjesta od onog groznog 'Daj dama', bircuza iz kojeg i stjenice bježe da spase svoj život, dimne komore u kojoj kvaziinteligentni probisvijeti probijaju uši arlaukanjem, gdje dolaze glumčići koji glume da glume u predstavama koje imaju viši smisao od toga da ih gledaju spomenuti probisvijeti i posprdno imitiraju na tupoglavu zabavu drugih, manje artikuliranih, subinteligentnih opijača.
To je svijet znojavih i ugroženih muškarčina i muškarčića. U njemu se nalaze samo dvije žene, i to jedna nimfomanka, a druga bez pravog imena, predstavljena kao nasmiješena laka glupačica, postavljena u situaciju da bira između pozerskog kazalištarca, promašenog alkoholičara, melankoličnog pripovjedača (tek ću doći do njega!) i diletantskog hiromanta. To je jedna velika masna kiklopčina, literarni 'čokanj' jeftine brlje.
A cijelo to vrijeme provodimo u društvu Melkiora Tresića, mušičavog žgolje koji ne jede, ne pije, ne želi u vojsku, ne želi ni van vojske, ne čita iako se bavi knjigama... samo i jedino razmišlja te iznosi svoja razmišljanja. A razmišlja o samo dvije stvari: kako da spasi živu glavu i kako da zadovolji svog kiklopa.
Čitanjem knjige izgubila sam apetit, volju za životom, a na koži osjećam ljepljivu i neisperivu šporkost koju nikakvi sapuni ne mogu isprati. Mislila sam da i najgora knjiga ne može biti toliko neugodna koliko prosječan čovjek, ali prevarila sam se. Nema druge nego obratiti se vama, prosječnom doktoru, i tražiti vas pomoć.
ODGOVOR
Poštovana Slađana,
Već pri
prvom susretu s vama saznali smo koliko vam škodi prisutnost drugih ljudi. Nadajmo se stoga da će naš ponovni susret proći ako ne u ugodnoj, onda barem u zdravoj atmosferi.
Vaša hipersenzibilnost na ljudsku prisutnost nije plod hirovitosti, nego prihvaćena i raširena čitateljska boljka. Ne čitaju se samo knjige, nego i ljudi, a svako čitanje nužno dovodi do zdravstvenih smetnji. Kod iznimno osjetljivih ljudi pojavljuju se čak i simptomi alergije ili gripe pri susretu s iritirajućom osobom. Da bi smanjili izloženost društvu, takvi ljudi najčešće posežu za romanima kao zamjenom. No svaki ozbiljan literoterapeut objasnit će vam da je to najgori potez koji možete učiniti.
Romani ne samo što prate najekscentričnije pripadnike ljudskog roda (koje cinični teoretičari zovu 'tipičnim likovima'), nego i prikazuju normalne društvene situacije koristeći snažne figure i usporedbe koje očuđuju i pojačavaju dojam. Stoga čitanje stotinjak stranica prosječnog romana izaziva jednaku reakciju kao cjelodnevni boravak u zagušljivom prostoru s dvadesetak ljudi koji konstantno i istovremeno pričaju.
Ako pak govorimo o Kiklopu, onda trebamo znati da se ne radi o prosječnom romanu. To je klasik hrvatske književnosti – a svaki akademik u širokom bi luku zaobišao Maestra Ludog Kukca; to je neupitni dio lektire – a svaki profesor mora upozoriti učenike da se nikako ne ponašaju poput Uga ili Melkiora.
Radi se o romanu koji vjerno dočarava stravičnu atmosferu pred početak Drugog svjetskog rata i raspad države – a kroz cijeli roman pratimo razuzdane 'beta-mužjake' koji neće doći ni blizu fronta. To je djelo prepuno nerješivih proturječja – što ga i čini toliko odbojnim čitateljima koji se muče s jednako proturječnim ljudima.
Nakon čitanja Kiklopa, svakako vam je potreban odmor. Godit će vam priroda, svjež zrak, promatranje flore i faune te fizičko kretanje. Stoga vam propisujem čitanje Slavonske šume Josipa Kozarca.
Ubuduće, da bi izbjegli ljudsko društvo, ipak bih vam preporučio odlazak u prodavaonicu kućnih ljubimaca prije nego u knjižnicu. Ako već imate izraženu želju za čitanjem knjiga, svakako se s popisom knjiga javite dežurnom literoterapeutu za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama.
dr.med. dr.med. Ostojić
foto:
Chris Marchant ***
Podsjećamo čitatelje i čitateljice na nagradnu igru: Na mail adresu dr.dr.ostojic@gmail.com pošaljite link na svoj omiljeni tekst Doktora Ostojića i osvojite vrijedne knjige.
