PITANJE
Poštovani doktore,
Zovem se Stanko i nadam se da će moje pismo doći do šire publike. Nadam se da će mladi pročitati o mojoj nesreći i dvaput ili čak triput razmisliti prije nego što prime knjigu i krenu u čitanje. Slijedi tužna priča o poluživotu jednog knjigomana.
Prvu knjigu otvorio sam kad sam imao tek 12 godina, na nagovor prijatelja. Ubrzo sam se ozbiljno zakačio i već godinama čitam knjigu po danu. Imam crne prste od tiska, dioptriju, šum u ušima, niz nikad do kraja zacijeljenih posjekotina po prstima, otvorena pitanja u malom mozgu i tupu bol u vratnom kralješku. Po cijele dane čitam, imam tek nekoliko prijatelja (također knjigomana) i za sobom bilježim propali brak – oženio sam jednu djevojku koja se predstavila kao ljubiteljica poezije, a jednog je dana pobjegla s mojom kolekcijom Tolstojevih romana. Prije dvije godine prodao sam obiteljski nakit da bih od kvartovskog dilera kupio kolekciju Malrauxa. Dotaknuo sam dno života kad sam se maskirao u knjižničarku i ukrao sanduk dječjih knjiga iz lokalne knjižnice. Stoga sam prije dva mjeseca odlučio nikad više ne okrenuti novi list u svom životu.
Nakon što sam prestao čitati, noći provodim u groznici, a po danu sjedim i gledam u zid na kojem mi se pričinjavaju slova. Namještaj oko sebe vidim u redovima i odlomcima. Uhvatim se za glavu, ali onda se osjećam kao malo slovo 't' u knjizi od šest milijardi slova.
Prijatelj mi je preporučio Književnu groupie kao nekakav 'nikotinski flaster'. Rekao mi je da se radi o kolumni koja će mi ispuniti želju za čitanjem, ali koja će mi svojom ciničnom pričom o lokalnoj književnoj sceni zgaditi čitanje kao takvo. Na moju stravu, ispostavilo se da je to zapravo zarazan i stilski dotjeran leksikon suvremene hrvatske književnosti. Groupie me tako opčinio i noćima sanjam kako čitam Perišića, Jergovića, Sandića, Štulićeve epove... Nekome će to biti smiješno, ali zdrav čovjek bira jednu knjigu koju bi pročitao, a bolestan bi ih pročitao sve.
Doktore, život mi se našao blizu zadnjeg poglavlja i bojim se da je mom čitanju došao kraj. Ova borba je teška i u njoj mi nisu mogli pomoći ni knjigomani, ni književni grupiji. Možete li me vi spasiti?
ODGOVOR
Poštovani Stanko,
Drago mi je što ste svojim upitom adresirali jedan ozbiljan društveni problem. Čitanje je najdugovječniji ljudski porok koji u raznim oblicima preživljava u svim društvima, od starog Sumera do suvremene Slavonije, od mitologijom ospjednutih Vikinga do romanom opčinjene Amerike. Naša država deklarativno podržava borbu protiv čitateljske ovisnosti pa je tako zabranjeno javno reklamiranje knjižnica i čitateljskih klubova. Međutim, knjižni lobi je vrlo jak pa tako i dalje svaka škola ima svoju knjižnicu. Kada vidim prizore djece kako slobodno čitaju i listaju knjige po školskim knjižnicama, zapitam se ima li naš rad ikakvog smisla.
Ipak, kad dobijem pismo osobe poput vas, shvatim da ima! Vaša borba protiv ovisnosti je vrijedna svake hvale, a simptomi koje navodite uobičajene su posljedice odvikavanja od svake psihofizičke ovisnosti. Kako preživjeti tu mučnu fazu odvikavanja i odoljeti zovu teksta? Neki smatraju da najbolje rješenje leži u prihvaćanju 'manjeg zla', tj. u čitanju kraćih tekstova (poput navedene Književne groupie) koji pomažu da se osoba postepeno odvikne od velikih količina teksta. Međutim, najčešće se kod takvih tekstova radi o zamaskiranom obliku koji sadrži sve adiktivne osobine književnosti, od naglašenog ritma preko kreativnih figura sve do implicitnih preporuka za daljnje čitanje. Naposljetku se ispostavi da ti autori zapravo ne pišu benigne kratke forme, nego polako slažu jednu veliku, opasnu knjigu – što se i potvrdilo u primjeru Književne groupie.
Rješenje je stoga da raskrstite sa čitanjem kao takvim i pronađete zamjenske aktivnosti. Za to postoji samo jedan recept: morate jesti mnogo mandarina i sezonskog voća, rekreativno se baviti repetitivnim sportovima i igrati kojekakve popularne društvene igre poput Pictionaryja ili kviza. Jednom kada dobijete dovoljno vitamina i kada svoj dan ispunite aktivnostima koje su odviše 'prozaične' da bi ušle u polje književnosti, nadići ćete ovu dramatičnu fazu svog života.
