Petak
24.05.2013.

Dr. Ostojić: probavni i humorni zatvor




Extra_large_citanje_u_avionu
A+ A-

PITANJE

Poštovani doktore,

ime mi je Oliver. Smatram da imam određenih poteškoća, moglo bi se reći i problema, u svakodnevnom funkcioniranju. Imam dojam da je to posljedica ni manje ni više nego čitanja kratkih priča francuskog autora Philippea Claudela.

Prije dva mjeseca letio sam avionom u Pariz na poslovno putovanje i s dosadom motrio staru Europu kroz prozor. U jednom trenutku, došla je stjuardesa s hranom, osvježavajućim pićem i s literaturom. Za razonodu mi je ponudila kratke priče Philippea Claudela koje sam objeručke prihvatio. Uživao sam u Claudelovim pričama jer su bile iznimno kratke (cigla jedna stranica!) i jer su mi bile duhovite (iako mi sad nikako nije jasno što mi je bilo smiješno). Premda priče imaju neke začudne i uznemirujuće detalje (u jednoj priči lik ostaje bez spolnih organa, a u drugoj priči činovnik putem oglasa prodaje Boga), sve u svemu znatno su mi prikratile vrijeme putovanja. Ipak, kasnije sam shvatio da uživanje u Claudelu nosi svoju cijenu.

Prvo, odmah u Parizu ostao sam bez stolice: bilo meke, bilo tvrde. Pomislio sam da je to uslijed nervoze pred putovanje. Bilo mi je malo i drago jer sam se time osigurao od nelagodnih odlaska na nužnik tokom poslovnih sastanaka. Ipak, zatvor nikako nije prolazio, a u snu sam počeo viđati slike iz Claudelovih priča. Da je samo probava u pitanju, to bi bio dovoljan razlog da vam se obratim za pomoć jer, kako svi znamo, redovna probava znatno produžuje život.

Međutim, postoji još jedna stvar. Možda će vam zazvučati smiješno, ali navodno sam ostao bez smisla za humor. Shvatio sam da nemam biološki poriv za smijehom, te da stvari koje govorim ne izazivaju smijeh kod drugih, nego eventualno tek podsmijeh. To ne bih ni znao da me prijatelji prije dva tjedna nisu suočili s tom činjenicom – možda je riječ o njihovoj šali, ne mogu procijeniti. Shvatio sam i da nedostatak smisla za humor nije trivijalan problem jer, sad mi je jasno, moja je žena uslijed toga oboljela od narkolepsije, a maloljetna djeca mi cijele dane provode na ulici. Situacija je postala krajnje ozbiljna. Doktore, spasite me od posljedica čitanja čudnovatog Claudela!

ODGOVOR

Poštovani Olivere,

žrtva ste trenda kratkih i apsurdnih pričica koje se, nažalost, pojavljuju kao nusprodukt kriznih vremena. U vrijeme ranog Sovjetskog saveza tako je vladala epidemija Daniila Harmsa, a u suvremeno doba haraju spomenuti Claudel i američka spisateljica Lydia Davis. Svakako bih apelirao na čitatelje da se suzdržavaju od veoma kratkih, naizgled praktičnih pričica jer, kako mi stručnjaci znamo laički reći, 'u malenim bočicama apsurd stoji!' Što je priča kraća, to su koncentrati apsurda i sarkazma u njoj veći.

Dodatno pitanje je tko je odgovoran za širenje Claudela avionskim prostorom: stjuardese koje time štrajkaju protiv tvrtke ili sama kompanija koja nepromišljeno distribuira opasnu kratku prozu? Ostavit ćemo taj problem nadležnim institucijama i posvetiti se vašem problemu.

Claudelove priče, iako tako kratke, predstavljaju naročitu opasnost jer sadrže čak dvije (posve apsurdne) linije radnje koje se međusobno presijecaju, te tako stvaraju dvostruko veći pritisak na tijelo čitatelja. Ali u čemu je točno problem?

Uobičajena probava proze funkcionira tako da tijelo upija tekst i razlaže ga na smislene i besmislene sastojke. Smisleni sastojci odlaze u krv koja opskrbljuje mozak, a besmisleni sastojci idu u probavni sustav ili direktno kroz usta van u obliku tzv. 'humora' (zato u našoj ordinaciji, gdje i pacijenti i liječnici uvijek nešto čitaju, postoji konstantan priljev novih šala i pošalica). Međutim, u slučaju priče koja svoj smisao pohranjuje u besmislenoj radnji, čime ukazuje na besmisao smislene radnje, dolazi do poremećaja redovne probave. Tijelo, ne znajući što je smisleno, naprosto obustavlja probavno–interpretacijski rad i čeka razrješenje. I tako dobivamo probavni i humorni zatvor.

Rješenje leži u čitanju što duže i smisleno razvodnjene proze u kojoj je koncentrat apsurda daleko najniži, te u pravilnoj prehrani. Stoga vam prepisujem čitanje cjelokupnog Proustovog ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom, voćnu dijetu i zbijanje barem jedne šale na dan.

Dr. Ostojić
Foto: nikki (flickr)

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.