Dr. Ostojić: melodramatska imaginacija

PITANJE

Poštovani doktore!

Zovem se Ana i pišem vam pismo u društvu Opre Winfrey. Da, to je moj problem.

Napominjem kako nemam naročito turbulentan život, niti mi je previše žao zbog toga. Stojim čvrsto nogama na zemlji, ne sanjarim o drugačijem životu i ne uživljavam se u likove romantičnih romana kao što to čini Emma Bovary. Međutim, u Emmi vjerojatno leži problem. Naime, čitala sam knjigu Rite Felski The Gender of Modernity o modernoj čitateljici (kao što je Emma) koja čita knjige jer želi postati junakinjom svoje vlastite romanse. Dan nakon što sam pročitala Felski, počela mi se priviđati Oprah Winfrey.

Ja sam normalna osoba, a ovo što mi se sad događa se obično događa luđakinjama. Mislila sam da sam privremeno pod stresom, ali evo, prošla su već četiri tjedna otkad mi se počela priviđati Oprah, i izgleda da nema namjeru završiti svoj show. Kako to izgleda? Oprah većinu vremena šuti i sjedi sa strane, ali čim počnem čitati neku knjigu ili gledati neki film, Oprah sjedne kraj mene, pogleda me onim psećim pogledom i počne me ispitivati o mom ljubavnom životu, o paralelama između mog života i života junaka nekog djela, o mojoj budućnosti. Onda, kad ja odbijem odgovoriti, okreće se nekoj nepostojećoj publici  i priča s njima. Neizdrživo! Osim što me direktno maltretira, također bih napomenula kako se Oprah veoma rijetko pere (a priviđenja, usput budi rečeno, smrde jednako kao i ljudi) te da jede kao kakva divlja životinja (a budući da se radi o priviđenju, to se odražava na mom financijskom i kilažnom stanju). 

Probala sam je nekako maknuti. Probala sam čitati i knjige koje joj se ne bi svidjele kao što su djela Sartrea, Camusa i De Sadea, ali je sve ispalo još gore – jer je od mene napravila neku tragičnu priču o depresivnoj perverznjakinji koja šutke traži pomoć! Skoro sam mogla vidjeti uplakana lica američkih kućanica koje to gledaju! Očajna sam, čini mi se kao da se moj život više nikad neće moći maknuti iz okvira 'Oprah Showa' i molim Vas, doktore, da je maknete iz mog života ne štedeći sredstva!

Ana

ODGOVOR

Poštovana gospođice Ana!

Dogodio Vam se tipičan slučaj teorijskog osvješćivanja nesvjesnog mentalnog sustava. Naime, putem teorijskog teksta Rite Felski osvijestili ste, pa  čak i ostvarili vašu melodramatsku imaginaciju u obliku Opre Winfrey! Melodramatska imaginacija je sredstvo kojim čitateljica pokušava pridodati naglašenu emocionalnost i uzbudljivost svakodnevnom životu koji joj se čini dosadniji i beznačajniji od kakve tipične melodrame. Svi ljudi (a ne samo žene!) nesvjesno se služe svojom melodramatskom imaginacijom, a vi ste je očito do te mjere potiskivali da je imaginacija buknula van iz vašeg internog svijeta u eksterni svijet, i to u svojem najizraženijem obliku! 

Što vam sad preostaje? Postoje dva načina nošenja s Oprom. Jedan način je da pokušate potisnuti Opru uvođenjem lika koji bi također odgovarao opisu voditelja talk showa, ali koji bi svojim pristupom predstavljao antimelodramatsku imaginaciju – lika koji bi također vjerovao u idealizam, ali u vrstu idealizma koja nema nikakve veze s heteroseksualnim romantičnim osjećajima. Naravno, radi se o Sokratu koji će svojim dijaloškim metodama otjerati Opru u roku od dva dana. Očita negativna nuspojava te metode jest, međutim, to što rješavanjem Opre Winfrey ostajete zarobljeni sa Sokratom koji nije mnogo ugodniji gost.

Drugi način – koji vam preporučam - jest taj da naprosto zadovoljite zahtjev Opre za melodramatizacijom vašeg života: sudjelujte u razgovoru s njom, dočarajte elemente svog života kao da su značajniji i emotivniji nego što vam se čini da jesu, živite svoju melodramu na 45 minuta. To će definitivno primiriti Opru i zadovoljiti vašu psihičku publiku, ali problem te metode je povratak bolesti: naime, Oprah će vam ipak dolaziti u život jednom tjedno (vjerojatno nedjeljom popodne). Međutim, tako je to s melodramatskom imaginacijom moderne čitateljice – trebate je razgibavati jednom tjedno u okvirima suvremene melodrame (tj. Oprah showa), inače ćete završiti na operacijskom stolu u mojoj ordinaciji. A tu dramu ne želimo doživjeti!

Dr. Ostojić