Dr. Ostojić: Medeja

PITANJE

Dragi doktore!

Zovem se Irena i pripadam feminističkom pokretu. Smatram da nije pravedno da žene nemaju ista prava kao muškarci. Ako ćemo biti realni, trebale bismo imati i više prava nego muškarci jer smo dugo potlačivane. Ako crnci u Americi mogu biti pozitivno diskriminirani, možemo i mi.

No, nije to ono o čemu vam pišem. Dakle, kroz povijest je bilo mnoštvo pravih žena i ženskih likova iz umjetnosti koje su bile uzor i smjerokaz ostalim ženama koje su se borile za svoja prava. Međutim, bilo je i ženskih likova koje su mogle biti uzor, ali bi šovinistički autor sve pokvario. Naprimjer, Medeja. Medeja je prava, odlučna žena. Njen muž odlazi od nje i ide ženiti ljubavnicu, a njegov otac tjera Medeju iz grada jer "šta ona ima sad tu raditi". Medeja neće pognuti glavu nego kaže "fak ju" establishmentu i osveti se prevarantu, njegovom ocu i toj 'princezi' (a znamo da su princeze simbol monarhističkog patrijarhalnog sustava). Medeja bi mogla biti izvrstan primjer kako žena ne smije pokleknuti pred nevoljama koje joj patrijarhat nameće nego odlučno dignuti glavu! Međutim, antičko muškofilsko društvo, takvo kakvo jest, nije moglo tolerirati da žena bude junakinja pa stoga na kraju drame Medeja ubije svoju djecu što je osude vrijedan čin. A zašto ih je ubila? Reći ću vam zašto - jer ju je autor tragedije natjerao na to. Nije mogao podnijeti da jedna žena bude junak, da ne bude gadljiva.

Pišem vam stoga da vas pitam - moramo li mi to trpiti? Moramo li ovisiti o patrijarhalnom tekstu? Može li interpretacija van teksta biti naše oružje u nagrizanju patrijarhata i patrijarhalnog kanona? Vi ste, doktore, muško, imate svoje nagone, ali vjerujem da možete upotrijebiti svoj um da pomognete neravnopravnima. Zato ste i doktor!

Zahvaljujem na odgovoru.

ODGOVOR

Draga Irena!

Moj odgovor je: kako da ne! Tekst nije nasilnik koji vas tjera da ga se držite kao pijan plota. Tekst je gospodin kavalir i uvijek će se nakloniti kako bi vama bilo udobnije. A ako ste skloni pisanju, uzmite olovku i napišite Medeju 2: Pravu istinu. Eto, baš za Medeju postoji zgodan primjer iz jednog filma, zove se Never on Sunday: junakinja filma prati grčke tragedije i interpretira ih kako njoj odgovara. Prepisat ću njen monolog o Medeji za kraj i njen odgovor će vam najbolje pokazati smjer:

"Drama je o tome kako žena pati zbog muškarca. Bila jednom princeza iz dalekog kraljevstva prekrasne, duge crne kose. Zvala se Medeja. Dođe jedan Grk. I Medeja odmah poludi za njim. Nikog ne želi slušati. Želi njega. Svađa se s ocem, s cijelom zemljom. Medeja je bila jako draga, ali nekad je znala planuti. Uglavnom, odlazi u Grčku da se uda za tog muškarca. On je princ. Zove se Jazon. Dobra je prema njemu. Rađa mu dvoje prekrasne djece. Ali on... Odmah s plavom princezom iz Atene... Znate što. Taj Jazon nije ni kavalir da Medeji laže. Ne! Kaže joj ravno u lice da želi drugu plavušu jer je princeza. Medeja plače i kaže:`I ja sam princeza.` Prekrasno, kako plače. Sve radi za Jazona. Čak plavuši daje poklone. Ali svi govore loše stvari o njoj. Govore da je vještica. Tamo je dvanaest bogatih gospođa u prekrasnim haljinama. Ali i one govore loše stvari o njoj. I onda Medeja plače. Kažem vam, slama vam srce. Strah ju je. Uzme djecu i sakrije ih. Ali na kraju Jazon vidi koliko ga Medeja voli i onda nabavi prekrasnu kočiju. I onda ona ode po djecu i onda svi odu na plažu!"

Dr. Ostojić