Dr. Ostojić: kreativni čitateljski san

PITANJE

D0bar DäN, d0ktoR3!

Zovem se MartynA. Uopće me br00ka što  vam pišem ovo pismo jer sam, 0nak, u godinama kaDA trebam pucati od Energij3 a ne kmeČati d0ktoru. Imam 17sedamnaest godina & spavanje mi je inače najmaNje b1tno u životu: ydem na k0ncerte, PROvodim se do sitniH jUtarnjiH 5ati, imam 1000000milijun aktivnosti, prosvy3dujem, učim noĆ prije testa, gledam filmOve i čitam gr0 knjiga. Zapravo tu je problem jer iako imam hrpu 3nergije za sve drugo od čitaNja mi se uvijek počne jak0 5pavati. ;((

Nije stvar u tome da mi 5e 5pava od d0sadn³h knjiga. Upravo 5uprotno: ubitačn0 naporne lektire čitam bez pRoblema, a čim naiđem na mal0 2animljiviju knjigu, lagano padam u 5an. Čitala sam Ker00aca i zyjevala, čitala sam HUntera Thomp50na i kljucala do Las Vega5a, a sad sam došla d0 najG0R3G slučaja zbog čega vAm i pišem. Nayme, napok0n sam našla HRVATSKu knjigu koja mi se sviÐa, a upravo s njom ³mam najVEĆE probleme. To je Bulićewa knjiga Put0vanje u <3 hRvatskog 5na, ali nakon svaka 3tri 0dl0mka padam u DUB0ki san kao da sam 4hipnotizirana.  ;((

N³je da 5am iscrpljena 2drugim aktivnostima. Inače 5pavam 5pet sati dnevno i to mi je d0sta da l00d00jem naokolo. Međutim, u zadnja 3tri dana U koja pokušavam pročitati Bulićewu knjeegu, 5pavala sam ukupno 50pedeset sati, a pročitala sam tek 100stotinjak 5tranica. To me uŽa5no frewstrira!

M0yim r0diteljima je drago što imam TAJ pr0bleM jer mysle da sva moja hyperAKTeevnost i styl Života d0laze iz knjiga, ali ja 2nam da su knjyge 2AK0N i ne ž3lim d0pustiti da mi se ovak0 nešTO d0gaÐa. Zašt0 tak0 čudan prOblem? Zašt0 ne mogu 2aspatY d0k pratim sirotu eMMu b0wari nego d0k pratim DenU, sympatičnog narkiĆa novinarČiĆa? Čak ymam te0riyu da 5u vla5ti sk00žile da ih BuliĆ prCa s tom knjygom pa da 5u 5tavili u5pavljujući praH na te 5stranice. T0 0nda Fu*kat nije u R3du! Byl0 kaK0 byl0 kaK0 byl0, recite mi, d0kT0R3, kaK0 da se i2lyječim od zyjevAlic3? KaKO da b00dem b00dna i razUmna čitAteljica, a ne sPAvalYca i m3diyoKRItet?

K33p it r3al,
M4Rtynna

ODGOVOR

Dok mi je prošlog tjedna medicinska sestra Tajana pomogla u prijevodu pisma s engleskog, ovaj put je i sirota Tajana digla ruke od prevođenja ovog upita. Isprva smo mislili da je Martina poslala pitanje na češkom jeziku, ali onda nam je moja rođakinja, bistra 14–godišnjakinja, otkrila da se radi o jeziku mlađe generacije i pomogla nam je da dešifriramo pismo. Apeliramo na starije čitatelje da upitaju svoje unuke ili djecu iz susjedstva za pomoć u čitanju ovog upita.

Draga Martina, tvoja bojazan da postoje manipulacije književnošću koje nanose štetu čitateljima nije tako bezazlena! Naime, ovih dana u novinama smo mogli čitati o velikoj literoterapeutskoj aferi gdje su dramaceutske firme sponzorirale književna istraživanja i tim putem plaćale stručnjacima da prikriju rizičnost pojedinog djela u rezultatima istraživanja. Naša ordinacija, dakako, ni na koji način nije sudjelovala u toj aferi!

Međutim, u ovom slučaju ne radi se o problemu vezanom uz ovu aferu. Dapače, teško da se uopće radi o problemu. Mnogi laici misle da je problem ako zaspu tokom čitanja, pisanja, gledanja filma ili neke vrste rada općenito. Također, uvriježeno je mišljenje da dosadnija i teža djela uzrokuju padanje u san. Istina je upravo suprotna! Naime, spavanje je temeljni dio čitanja knjige. Književna djela grade paralelne svjetove koji sadrže svoju logiku, baš kao i sami snovi. Potpunom koncentracijom i interpretiranjem djela, čitatelj dolazi  u stanje gdje ne može krajnje jasno odvojiti samo djelo od vlastitih snova. Ono što je istinska interpretacija djela stoga neinformiranom gledatelju izgleda kao puko drijemanje.

Mnoga remek–djela sadrže tu komponentu: najbolji primjer je Ilijada zbog koje su bezbrojne generacije spavale na satu književnosti, a Joyce je navodno napisao Uliksa tako da je zapisničar zapisivao njegovo buncanje tokom 'čitanja' Homerova epa. I sama Bulićeva knjiga ne bježi od kreveta nego otvara prostor čitateljima–spavalicama: osim što pojedini elementi nalikuju na bizarne snove (kako fantazije drogiranog pripovjedača, tako i pojedine slike iz osebujnog hrvatskog društva), sam naslov djela ukazuje na to da je nemoguće doživjeti Bulićevu Hrvatsku ako je ne gledaš kao svojevrstan san. Stoga, ako želiš stvarno uživati u knjizi, nemoj se nipošto nervirati (n34vyraty?) oko vlastitog spavanja nego prolistaj nekoliko stranica i slobodno utoni u kreativni čitateljski san.

Dr. Ostojić
foto: Son of Groucho (flickr)