Dr. Ostojić: Borges

PITANJE

Dobar dan, doktore! Svaki dan.

Zovem se Lucija. Imam problema s koncentracijom otkad sam počela čitati Borgesa. Kojeg Borgesa? Svaka Borgesova knjiga je jedna knjiga, a svaka knjiga čini sve Borgesove. Ako me razumijete.

Evo, o tome vam pričam. Otkad sam počela čitati Borgesa (što uopće znači 'otkad' kad čovjek živi u beskonačnosti?), ne mogu gledati na prostor i vrijeme niti na svoje postupke kao svi ostali ljudi. Bilo što što napravim, osjećam vrtoglavicu kad se sjetim svih drugih osoba u svim drugim svjetovima koji rade isto što i ja.

O čemu pričam? Najupečatljiviji primjer kojim je Borges doveo do ovog mog stanja je primjer iz Don Quijotea - tamo u nekom poglavlju jedan od likova čita neku knjigu za koju se ispostavlja da je također Don Quijote. I onda se u njegovoj knjizi nalazi lik koji čita Don Quijotea, a u toj knjizi se također nalazi lik koji čita... razumijete? Međutim, to ide i u drugom smjeru: u trenutku dok ja čitam Don Quijotea, neki čitatelj čita moj život i shvaća da i njegov život čita neki čitatelj koji shvaća da i njegov... razumijete? Živimo u Matrixu iz kojeg se ne možemo probuditi kao Keanu Reeves (je l' on vama također zgodan?), to jest Keanu Reeves se budi iz matrice u matricu koja je također unutar matrice koja je unutar... je l' me razumijete? I onda svaki put kad krenem nešto napraviti, postanem svjesna beskonačnih drugih (također) lažnih svjetova gdje likovi rade isto što i ja. To je previše za mene.

Doktore, ja imam posao koji je ozbiljan i zahtijeva koncentraciju, a to ovako neće moći dalje. Izgubit ću posao i prijatelje, a odgovornost je tim veća što će je onda izgubiti bezbroj ostalih likova kao što sam ja. Što da radim?

ODGOVOR

Draga Lucija!

Ah, taj Borges. Da nije umro, danas bismo mu sudili za sve ludorije koje je uzrokovao. Znate li koju je još ideju taj mangup poticao? Da je sve tekstove napisao jedan Duh, to jest da su sve knjige proizvod jednog uma. Drugim riječima, dok ovo pišem, već sam i prije pisao vama, ali onda sam ja bio Sigmund Freud, a vi moja tadašnja pacijentica. Naravno, vrijedi i obrnuto: već sam vam i prije pisao kao Freudova pacijentica, a vi ste bili Sigmund Freud. Uh, ti Argentinci! Skrivaju ustaše i pišu nedjela. Pardon.

Dakle, kako da vam pomognemo? Postoje dva načina. Prvi je da pokušate napraviti nešto za što ste sigurni da nitko drugi iz paralelnih svjetova neće napraviti. Pođite na rukometnu utakmicu. Da, znam da je radikalan prijedlog, ali isti korak SIGURNO neće napraviti svi vaši paralelni likovi, pa ni većina njih. Također, jednom kad se nađete u toj masi navijača, nećete se više osjećati kao dio jednog beskonačnog lanca ljudi. Osjećat ćete se izdvojenije nego ikada! Utakmice često znaju ubiti duh zajedništva, suprotno nekim uobičajenim slikama o tom fenomenu.

Ako niste dovoljno hrabri za taj korak (bez brige, neki vaš pandan iz paralelne dimenzije zacijelo jest), naprosto pročitajte drugi fikcionalni tekst koji će stvoriti drugu istinu koju možete prihvatiti, a koja je suprotna Borgesovoj. Pretpostavimo da ja sad pišem fikcionalni tekst. Pretpostavimo i da pišem o Don Quijoteu. Ja sad, sa svim svojim znanstvenim autoritetom i diplomama, izjavljujem da lik iz Don Quijotea ipak nije čitao Don Quijotea. Čitao je novu knjigu o Zlatku Sudcu. Španjolska je katolička zemlja, zašto ne? U toj knjizi nije naišao na ikakav svoj paralelni pandan, hvala Bogu. Tu se lanac završava: vi, koji ste stvarni, ste čitali o fikcionalnom liku koji je čitao o najfikcionalnijem liku. Pozitiv - komparativ - superlativ. Tri sloja. A ne bezbroj. Možete se umiriti. Samo nemojte sad previše razmišljati o velečasnom Sudcu.

P. S. Ne znam u kojoj dimenziji je Keanu Reeves zgodan. U ovoj nije.

Dr. Ostojić