PITANJE
Poštovani doktore,
Ja sam onaj isti hrvatski nogometni reprezentativac koji vam se
javio prije dvije godine, tokom Europskog prvenstva. Tako mi je neugodno! Opet sam dobio čast igrati za našu naciju na velikom natjecanju. I opet sam krenuo čitati knjige. Sad opet imam probleme zbog kojih ne mogu dati ni mininalnih 100% na terenu, a kamoli očekivanih 120%.
Znam da mi nije izlika, ali budući da nisam u prvoj momčadi, ne znam što da radim tih 90 minuta. Gledao bih utakmicu, ali kad se nalazite na klupi za rezerve, to vam je kao u prvom redu kina – ništa ne možete vidjeti jer ste preblizu i uvijek vam neki igrač blokira pogled. Stoga sam pitao kolege da mi preporuče knjigu.
Modrić mi je preporučio Don Quijotea ("Ala šta je smišan", kako kaže Luka), ali on mi tu istu knjigu gura pod nos još od 2008. Sammir mi je preporučio brazilsku postmodernu poeziju, mada mi je ta poetika (kao i brazilska klima) preteška. Na kraju me ipak spasio Olić koji mi je posudio antologiju njemačkog romantizma. I tu sam našao nesretnu priču Zemljotres u Čileu Heinricha von Kleista.
Priča prati Geronima i Josefu, dvoje nesretnih ljubavnika koji su zbog tajnog preljuba oštro kažnjeni: uzeli su im dijete, Geronima bacili u zatvor, a Crkva je Josefu osudila na smrt. Upravo uoči izvršenja kazne i Geronimovog samoubojstva, dogodi se znameniti potres koji je ubio tisuće ljudi – ali je spasio sirote ljubavnike. I kasniji tok priče nastavlja niz strašnih tragedija koje pogađaju jedne likove, a pukim slučajem donose sreću drugima.
Čuo sam i prije narodne izreke kao 'U svakom zlu neko dobro' ili 'Kad ti kuća gori, ti se ogrij'. Ipak, tek ova priča pokazala mi je koliko su ljudska sreća i nesreća blisko povezane.
Nakon utakmice otišao sam na internet i pročitao da je osam radnika poginulo, a 250.000 ljudi izbačeno iz stana zbog ovog svjetskog prvenstva. I onda si mislim: kraj takve ljudske tragedije, koga boli briga za naše ganjanje lopte? Kako da se bacam po travi sto metara od najbližeg slama?
A trener mi je najavio da u odlučujućoj utakmici protiv Meksika sigurno ulazim u igru. I kako da igram s tim mislima u glavi? Bojim se da na kraju neću pomoći ni nesretnim Brazilcima, ni našoj ekipi. A kad me mediji okrive zbog ispadanja, što da kažem? Kriv je von Kleist? Doktore, jedino me vi možete spasiti, kao i našu reprezentaciju.
ODGOVOR
Poštovani članu nogometne reprezentacije,
Moram priznati da vaš povratak u moju ordinaciju shvaćam kao osobni neuspjeh. Prošli put pokušao sam vam objasniti negativan učinak književnih djela na profesionalne sportaše. I najbolji nogometaši družili su se s velikim autorima i autoricama (sjetimo se prijateljstva između Zoltana Czibora, člana mađarske 'lake konjice', i Kanađanke Margaret Atwood), ali nisu ih čitali! Budući da vas nisam spriječio da se vratite ovom poroku, ostaje mi ono što najbolje znam raditi: liječiti.
Opet moram ustanoviti neiskustvo izbornika Nike Kovača koji je, zbog karijere u Austriji i Njemačkoj, blagonaklon prema estetici njemačkog jezika. S druge strane, iskusniji izbornik njemačke ekipe Joachim Löw svojim je igračima strogo zabranio svu književnost na njemačkom jeziku, pogotovo austrijsku. Možemo i mi biti sretni što u vaše ruke nisu došla djela Austrijanca Thomasa Bernharda.
Bilo kako bilo, pročitali ste von Kleista koji vam je estetski i egzistencijalistički okupirao um te onemogućio fokus na nogometnu igru. Međutim, upravo von Kleistova priča (prisutna i u nogometnoj knjizi
Samo bogovi mogu obećati Bože Koprivice) potvrđuje da istovremeno odvijanje velike tragedije i velike sreće ne samo što je moguće, nego je sveprisutno.
I u nogometu strašan poraz jedne momčadi označava veličanstvenu pobjedu druge, a navijači koji slave tu istu pobjedu često pritom žive u najtežim životnim uvjetima. Svijest o tužno-sretnoj prirodi života i nogometa može lako uzdrmati sportaša, ali uz pravu terapiju, igrač se može oporaviti od šoka i, vokabularom Ćire Blaževića, postati bolji, 'polivalentniji' nogometaš.
Stoga na prvenstvu potražite pomoć fikcioterapeuta (stalnog člana svakog reprezentativnog osoblja) koji će vam prepisati sprej za dijalektičko smirenje. Tako ćete bez bolne refleksije izdržati 90 minuta na vrućem brazilskom terenu protiv Meksikanaca. Nakon prvenstva, određujem vam obavezno bavljenje političkim aktivizmom i društveno korisnim radom kojim ćete proširiti svoje djelovanje izvan uskih gabarita nogometnog terena, pomoći ljudima i zaliječiti dijalektičku povredu.
dr.med. dr.med. Ostojić
foto:
paulisson miura
