PITANJE
Slušajte, doktore!
Pišem vam iz pritvora na dva lista jednoslojnog guz papira. Morate mi pomoći da se izvučem iz ovog crnog zatvorskog govna. Zovem se Vasilije, ali svi pošteni ljudi zovu me Vinny. Na sudu sam zbog pljačkanja draguljarnica i kladionica. Priznajem, nisam anđeo. Jesam li pljačkao i tukao? Jesam. Doduše, to što sam pokrao lihvare i lopove, to što sam razbijao samo antipatične njuške, to mi nitko neće uzeti kao dobru stvar. Ali neka, ako sam ja negativac, ako mene treba mrziti, neka me se mrzi.
Međutim, da sam i najgori zločinac na svijetu, ne zaslužujem ovo što mi je država napravila. Kako su mi oduzeli novac koji sam teškom mukom pokrao, nisam imao love za odvjetnika. I onda su mi dodijelili odvjetnika koji je – pjesnik. Majke mi. Kad sam ga vidio, mislio sam da je običan peško, ali onda je došao pred sud i počeo mahati rukama, recitirati, pučiti usne, pričati o kosovima, smrčama, gavranima, pičkama materinama. Tad sam shvatio što su mi napravili.
Zatražio sam riječ i, istini za volju, malo sam povisio glas: rekao sam da želim odvjetnika koji zna sve o mom slučaju, a ne o nekakvom francuskom narkomanu iz 19. stoljeća. Međutim, sudac mi je rekao da, po Upravnom zakonu članak 5 stavak 6, citiranje poezije spada u "dopuštene retoričke grane zastupanja klijenta". I još je dodao da će me, ako nastavim urlati, kazniti za nepoštivanje književnog suda.
Ovaj kreten možda može osvojiti lovorov vijenac na pjesničkom susretu sličnih budala u nekoj pitoresknoj vukojebini, ali kako će taj pobijediti na sudu? Moram ga nekako pretvoriti od osjetljivog umjetnika u bezosjećajnu, efikasnu mašinu koja će me izvući iz ovog šupka svemira. Ali kako? Ako ne uspijem, završit ću u zatvoru na dvadeset godina koje neću doživjeti jer će me se dočepati
drugi kriminalni ljubitelji književnosti.
Doktore, vi ste na dobrom glasu među poštenim kriminalcima jer liječite i popa i lopova, jer radite čuda. Recite mi kako da pretvorim svog jadnog književnika u pravnog šampiona? Ja bih ga zašamarao, ali mislim da, u ovakvom stanju, on to ne bi preživio. Pomognite mi i garantiram da ću vam vratiti uslugu.
ODGOVOR
Poštovani 'Vinny',
Moja primarna briga je, kao što Hipokritova zakletva izričito nalaže, pobrinuti se da su ljudi zdravi. Svakako bih više volio da ljudi potom iskoriste svoje zdravlje za pomaganje drugima, a ne za oružanu pljačku. Međutim, to ipak ne spada u moju ingerenciju. Za mene pacijenti nisu kriminalci ili ugledni građani, nego tek – pacijenti.
Ipak, ovdje se ne radi o vama, nego o slučaju vašeg odvjetnika. Ironično, sam odvjetnik ne bi nikad smogao hrabrosti da se sam uputi u liječničku ordinaciju, a naposljetku ćete mu pomoći upravo vi, njegov 'neprijatelj'. To je razumljivo jer se vaš odvjetnik nalazi u kriznoj i pogubnoj situaciji u kojoj može naškoditi kako sebi, tako i svojim klijentima.
Korijen ovog problema leži u neobičnoj državnoj politici. Kako bi smanjila broj nezaposlenih, država je počela poticati zapošljavanje proučavatelja književnosti u uspješnim industrijskim granama kao što su građevina, elektrotehnika, farmacija i pravo. Takve mjere imaju razne pozitivne učinke, ali i brojne negativne (sporost i nestabilnost građevinskih radova, porast toksičnih nuspojava kod lijekova...) Nažalost, i vi svjedočite ostvarenju strašne ideje da jedan pjesnik preuzme sudski slučaj.
Srećom, kako to često biva, strašna ideja koja je stvorila problem ujedno je stvorila i rješenje. Dakako, mislim na opus Vanesse Place, američke odvjetnice i konceptualne pjesnikinje. Ovu autoricu nazivaju "najstrašnijom pjesnikinjom na svijetu" koja je "ubila poeziju" – već iz tih epiteta jasno je da ona unosi ljekovitu dozu agresivnosti u pjesnički izražaj.
Place je poznata po tome što je vlastite sudske spise uz minimalne intervencije objavila kao zbirke pjesama. Tim putem ukazala je na prisustvo ritmičnih i estetskih elemenata u 'besmislenom' pravnom diskursu. Naravno, vaš odvjetnik primijenit će obrnutu metodu i putem njene poezije naučiti o formalnim konstrukcijama koje mu mogu koristiti na sudu. Samo je potrebno da pročita
novi broj Libre Libere.
Odvjetnik će tako napokon izići iz poetske krize i snaći se u pravnom polju. To ujedno znači da će i založiti svo svoje znanje i principe da bi postigao vrhovni estetski cilj, tj. oslobodio vas od optužbi.
dr. med. dr. med. Ostojić
