Zec: Žirafine suze

U jednom od posljednjih tekstova osuo sam paljbu iz svih oružja, pa kad je nestalo municije nastavio drvljem i kamenjem na tzv. stvarnosnu prozu, uz želju da napokon pročitam nešto lijepo, plemenito, iskreno i sa sasvim očekivanim, ali ništa manje željenim happy endom.

I eto, ostvarila mi se želja.

Iskreno, rađe bih da se ostvarila neka druga iz rukoveti mojih stalno zaposlenih želja (na primjer da nekakav virus obriše sve bankovne podatke o mom kreditu, ili da dobijem na lotu, ili da padne vlada), no ne valja biti neskroman.

Žirafine suze su drugi roman o Precious Ramotswe, punašnoj vlasnici 'Prve damske detektivske agencije' u Botswani koja rješava dobivene slučajeve ne samo detekcijom, analizom i prikupljanjem podataka nego i intuicijom, lijepim ponašanjem i zdravim razumom. Autor romana je Alexandar McCall Smith, koji je između ostalih mjesta živio i u Botswani, što je i vidljivo iz opisa mjesta, ljudi, ali najviše iz ljubavi prema Africi koja izbija iz njegovih redaka.

Zanimljivo je kako mi se još nije dogodilo da iz bilo kakve serije romana koje sam čitao najprije pročitam prvi dio pa onda ostale nego uvijek naletim na drugi, treći ili koji već, pa onda čitam unatraške.

U ovom drugom dijelu gospođa Ramotswe uz rješavanje zadanih slučajeva pristaje i na udaju za D.L.B Matekonija, vlasnika automehaničarske radionice 'Brzi auti' koji pak poklekne pred napadom dobrote i savjesti i pristane na posvojenje dvoje djece. Roman karakterizira potpun nedostatak nasilja i seksa, ali zato ima fantastičnih pasusa poput onog u kojem Mme. Ramotswe i njezina tajnica zaključuju da nije dobro uvoziti Mercedes-Benz vozila jer onda mladi ljudi strašno žele ta vozila i ne prežu pred ničim da bi ih dobili. Njihov je zaključak da su ljudi najsretniji u državi koja uopće nema Merecedese, čime su me u potpunosti osvojile, bez obzira što su izmišljni književni likovi.

I da sad ne duljim i ne kenjam kvake 22 i ostale dimenzije, roman je protkan dobrim vibrama, prepun je afričke mudrosti i nakon što ga pročitate zaista vam se čini da život može imati smisla, tamo negdje u Africi.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr