Zec: Prilično gadno jutro

Kako sam u zadnjih mjesec dana bio na dvije svadbe od kojih nijedna na sreću nije bila moja, ne mogu odoljeti nego da o tome ne progovorim dvije, tri riječi. Možda ipak tri.

Svadbe prije ili kasnije završe, no vrlo rijetko završavaju ubojstvima. One su zamišljene kao veseli događaj čija je svrha usrećiti jednog muškarca i jednu ženu. Kako znam što sad mislite, smijem se vašoj naivnosti (Ha,ha,ha, vidite kako se smijem). Pa naravno da se ne radi o mladencima, oni ovdje uopće nisu važni. Svadba bi se održala i da se ona udaje za nekog drugog i da se on ženi za neku drugu (čak i njezinu mlađu sestru) pa je zaključak vrlo jasan, oni su tu više kao dio scenografije.

Te spomenute sretne osobe, hmmmm, taj sretni muškarac i ta sretna žena, oni su otac mladoženje i majka od mlade (sve dok genetski testovi ne dokažu suprotno).

Otac mladoženje još je prije više od deset godina izgubio svaku nadu da će svojega sina, svoj ponos i diku uspjeti natjerati u bračnu luku. Dogodilo se to nakon što je mladić uporno pokazivao potpunu nezainteresiranost prema bilo čemu što se ne može voziti, pojesti, popiti ili na čemu se ne može spavati. Tad je naš nekad ponosni otac gorko zaplakao, ponovo napisao oporuku, kupio sportski auto i počeo tražiti mladu ljubavnicu. I sad, kad se taj isti sin ipak ženi, kad je ipak pronašao srodnu dušu koja na veliko očevo čuđenje nije ni slijepa ni gluha, taj dan je najljepši dan u njegovom životu. I ostat će naljepši sve do dana kad će napokon pronaći mladu ljubavnicu.

S druge strane, majka mlade nije nikad gubila nadu. Kad je vidjela da se njezina kćer nema nikakvu namjeru udati, makar ju je naučila i kuhati i peglati i govoriti neprekidno osam sati u komadu  te joj objasnila osnovne stvari oko seksa (ostavila joj kondome na noćnom ormariću uz poruku 'ako je čvrsta guma, neće ti trebati krsna kuma') počela joj je u kuću dovoditi razne mladiće - sinove svojih  prijateljica, braću nekih tamo prodavačica, razvedene očeve nekih klinaca, ponekog djedicu za kojeg joj se činilo da je u dobroj formi uglavnom zato što je vozio skupi auto. Nije postigla ništa. I onda, kao grom iz vedra neba, ta njezina dovede doma dečka i pita: "Jel ovaj moj može prespavati?" Pa naravno da može, ali mi prvo vrati kondome, ćerce. Napokon se njezina kćerka udaje i ako bude sreće, za devet do deset mjeseci imat će prvo unuče. Do tad, ovo će biti najsretniji dan u njezinom životu, dan kad je udala kćer.

Ostali gosti na svadbi više su ili manje pijani i nisu sretni samo zato što su pijani, nego i zato što su tu udaju/ženidbu ili već obavili ili vjeruju da nikad neće. U toj sretnoj atmosferi ružne se stvari događaju samo ako netko od gostiju greškom umjesto gitare uzme kalašnjikov pa malo zasvira po gostima. Ili ako mlada prešuti da joj je bivši agresivni manijak koji joj već mjesecima šalje prijeteća pisma u kojima joj prijeti dekapitacijom u kombinaciji sa strasnim poljupcima.

Kako sam zaključio da na svadbama često nema ubojstava nego su čisto normalne fešte, prelazim na knjige u kojima su ubojstva sasvim normalna pojava. Sigurno ste čuli za onu poznatu poslovicu: "Nije knjiga prava, ako nekom ne otpadne glava". U zadnje tri knjige koje sam čitao osobe pretežno muškog spola (zašto žene nitko ne ubija nego ih samo vode pred oltar?) ubijene su na sljedeće načine:

U Anđelima i demonima Dana Browna svaki od četiri kardinala bude redom: 1.ugušen zemljom, 2. probušene rupe u plućima, 3. obješen na visinu od nekoliko metara usred crkve i živ spaljen i 4. zavezan lancima bačen u fontanu. Na kraju imamo i (grande finale) samoubojstvo simpatičnog komornika (koji je umalo postao papa) samospaljivanjem. Komornik je inače sin pape i zgođušne opatice koji mučen sumnjom u papino djevičanstvo i ne znajući da je papin sin ubije papu prevelikom dozom heparina. Pitam se kako je bivša opatica začela sina/komornika, odnosno kako je došla do papine sperme? Morat ću pisati Danu Brownu da mi objasni da li je papa dotičnu spermu proizveo samozadovoljavanjem (čime teza iz knjige da papa nije počinio grijeh pada u vodu) ili mu je kraj kreveta stajao neki opat koji je čekao papinsku noćnu poluciju (papoluciju) s malom epruvetom u rukama.

U Zavjerenicima trećeg neba Giulija Leonija firentinski prior i poznati pjesnik Dante Alighieri istražuje dva čudna ubojstva. Prvo se odnosi na graditelja Ambroggia koji bude zavezan i živ zazidan (odnosno, obzidan, s obzirom da su ga premazali debelim slojem materijala od kojeg je radio freske i pretvorili u kip). Sljedeća žrtva, apotekar, bude zavezan i premazan vrućim voskom. Prije no što se ugušio vrući mu je vosak spalio lice. Doslovno, obojica su umrla od previše posla.

I za kraj, u Prilično gadnom jutru Christophera Brookmyrea autor uz ubojstva razotkriva i situaciju u zdravstvu. Na trenutke se pitate ne dešavali li se radnja ipak u Hrvatskoj (to podmićivanje, nemar i nebriga) samo što vas zbunjuju engleska imena. Plaćeni ubojica Darren koji mora ubiti doktora Ponsobyja inekcijom kalijevog klorida - tiho i bez nereda, malo pretjera u uporabi sile i sve završi - glasno i razarajuće.
Prvo Darren prilikom provale na prozoru razbije glavu, počne mu teći krv i ulaziti mu u oči. Stojeći iznad kreveta usnulog doktora rukom u kojoj drži inekciju pokuša pobrisati krv s čela što mu ne uspije i zabije si inekciju u isto to čelo i još probudi doktora. Nakon toga ga doktor u borbi za vlastiti život uspije malo izudarati i pobjegne dva tri metra dalje, a Darren, mlateći okolo, lupi rukom po staklenom tanjuru i razbije ga u komade od kojih mu se jedan zabije u ruku a drugi mu naprave rupe… Krvi k'o u priči. Nakon toga se malo hrvaju dok mu doktor u smrtnom strahu ne odgrize prst. Darren mu u napadaju bijesa odgrize nos i ovaj se od silnog bola napokon onesvijesti. Darren ga posjedne u stolac, zaveže i znalački mu prereže vrat. Nakon toga mu u sljedećem napadaju bijesa odgrize oba kažiprsta i nabije mu ih u ostatke nosa, te se posere na kamin. Na kraju mu malo pozli, ispovraća cijelu sobu i veselo fućkajući ode s mjesta zločina.

Slijedi pitanje, je li to počelo neko književno natjecanje u opisivanju što bizarnijeg i strašnijeg ubojstva i, ako je, koja je nagrada? Set noževa, dušična kiselina i let-lampa?

Istina, knjiga Prilično gadno jutro dobila je 'British first blood award' što vjerojatno jeste neki oblik gore navedenih rekvizita. Napisana je čitko i jasno, bez nekih kerefeka i filozofiranja. Ubojice su ubojice, nema tu mrdanja. Novinar amaterski detektiv prati trag zločina i usput povaljuje zgodnu doktoricu koja je bivša žena ubijenog. Odlično.

Za kraj, jedan savjet. Ako idete na svadbu nemojte popiti sve što vam ponude. Oni ne prestaju nuditi, a vi prije ili kasnije morate prestati piti, pa makar i zbog gubitka svijesti. A onda vas čeka prilično gadno jutro, bez da budete mrtvi. Samo to želite.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr