Zec: 01.01.2009., 00:24 h

Kako se vani polako stišavaju zvukovi eksplozija, praskova, tutnjanja, detonacija, otkidanja udova i prženja kože, zvukovi vatrometa i pucanja iz legalnih, ilegalnih i inih oružja (susjed je već ulaštio i sada sprema haubicu u podrum do sljedeće Nove ili neke utakmice), stvari se vraćaju u normalu. Jer više nije zadnja srijeda 2008. nego prvi četvrtak 2009. Što se čini malo, ali u stvari je to sudbonosna, fundamentalna, fantastično važna razlika jer tako rijetko imamo prilike za nove početke.

Polako praznim bocu pjenušca kupljenog u Kauflandu (akcija, sniženo s 41,99 na 29,99 kn), i radim misaonu inventuru protekle godine uz neizbježno nabrajanje stvari koje ću svakako početi raditi u Novoj i koje će od mene napraviti bolju, kompletniju ili - u najgorem slučaju - mršaviju osobu. Prestat ću vlastitoj djeci krasti čokolade, počet ću vježbati, prestati psovati, radit ću na sebi da postanem bolja osoba, muž i otac i napisat ću već jedanput taj roman i postati slavan... 

Kako sam iskrena osoba, bar prema sebi, odmah si priznajem da od toga neće biti ništa i, oduševljen time, odlučujem čitavu 2009. biti iskren. Odmah se počastim jednim 'kretenu jedan' i odustajem i od iskrenosti. Previše boli. (liječim to gutljajem akcijskog pjenušca)
  
Kao prvi zadatak u novoj 2009. zadajem si pisanje ovog teksta koji bi u sebi trebao sažeti moje kvalitete i zadnju pročitanu knjigu u 2008. (ponovno gutljaj pjenušca)

Zadnja pročitana u 2008. je Komo srpskog pisca Srđana Valjarevića. Roman je to o mladom piscu koji ničim izazvan dobije stipendiju ($) i jednomjesečni boravak na jezeru Como za pisanje romana, a on to odlučuje iskoristiti za odmor, opijanje i uživanje. (prihvaćam savjet: gutljaj,dva,tri) Kako se radnje odvija u Italiji , a glavni lik voli popiti pomalo me podsjetila na Preko rijeke pa u šumu Ernesta Hemingwaya. I to što obojica pišu iz vlastitog iskustva. Jedina je razlika što je Preko rijeke pa u šumu u osnovi ljubavni roman, a Komo je alkoholizirani hedonistički križanac dnevnika i putopisa bez putovanja. (gutljaj, dva)

Još jedna stvar koja povezuje te knjige (uz to da pišu iz vlastitog iskustva i da život svode na jednostavne stvari poput dobrog vina, vedrog dana, lijepe žene), je da su obje na ekavici. Odnosno, ja sam Hemingwaya čitao na ekavici. Zanimljivo je da čitajući Komo niti u jednom trenutku nisam shvatio da čitam na stranom jeziku, niti naišao ne neku riječ koju ne bih razumio. Keve mi! (gutljaj, dva, nekoliko)
 
Kako je boca završena, vrijeme je da završim i ovaj tekst. Uostalom, tko pri zdravoj pameti sjeda pred ekran 24 minute nakon ponoći na Novu Godinu i piše nekakav tekst za nekakav tamo site kojeg čita samo šačica od tuceta?? Idem sada spavati. Ciao!

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr