Zov dubine

On je kao mali dječak pao u more i već klinički bio mrtav, a susret sa smrću odredio je
njegovo buduće i jedino zanimanje. Priča je to o neraskidivoj vezi između dječaka i mora, ali i puno više.

Život ovog neobičnog mladića bio je isprepleten poput mreže. Rodio se na malom otoku Krapnju koji drži barem 2 svjetska rekorda: s 0,36 četvornih kilometara površine jedan je od najmanjih naseljenih otoka na svijetu, dok mu je najviša točka samo nešto više od metar i pol iznad mora. Taj mali otok bio je svjetski poznat otok spužvara i koraljara. S vremenom i ljudima otišla je i drevna tradicija lova na spužve. Danas se malo tko sjeća vremena slavnih spužvara, 'šototajera' kako su ih nazivali. Strast koju ti ljudi osjećaju prema moru i njegovim dubinama prenosila se iz generacije na generaciju.

Prvi hrvatski rekord u ronjenju s utegom postavio je 1996 godine. Bilo je to nedaleko od otoka Žirja u šibenskom arhipelagu. Svjetski rekord u ronjenju na dah postavio je 2003., zaronivši pod led na dubinu od 47 metara u Bunnefjordu pokraj Osla. 2004. zaronio je ispod leda na dubinu od 50 metara na norveškom jezeru Djupvatnet. 19. travnja 2005 godine postao je prvi čovjek koji je zaronio pod ledenu ploču Sjevernog pola i roneći na dah postavio svjetski rekord. U ledenoj bijeloj sahari, temperatura zraka iznosila je -50 stupnjeva Celzijusa, a vode -20 stupnjeva Celzijusa.

Za sva vremena ostat će zapisano: Hrvat Kristijan Curavić, prvi čovjek koji je zaronio pod ledenu ploču Sjevernog pola.