Zmijice, mačkobus i osmeronogi konj

Nakon što ih mama rodi, leže na leđima kao da su pali s drveta. Piske i kakaju u pelene poput astronauta. Tule k'o slonovi. Krešte k'o papige u zoo-vrtu. l deru se k'o mali majmuni. Male bebe ne mogu stajati na nogama, a kamoli hodati. Ne znaju govoriti, mutave su. Umjesto govora kmrkaju, urlaju i plaču. Zašto bebe plaču? Možda zato jer su napustile mamu u kojoj su bile tako zbrinute da čak ni disati
nisu morale, mama je disala umjesto njih. Mama je jela juhu umjesto njih. Mama je jela špinat umjesto njih. Umjesto bebe mama je išla spavat.
Drugim riječima marna je živjela, radila grube poslove, za dvoje. Najmanje za dvoje, jer gospoda novorodenčad gdjekad bi dolazila na svijet udvoje, utroje. Kao blizanci, trilizanci, četverolizanci i slično. Blizanci su zapravo bebe u više primjeraka. Imaju se za svaki slučaj. Možda gospoda novorodenčad nisu svjesna da su rođena. Da su dobila na dar najveći poklon koji im je priroda mogla smisliti i podariti. Možda gospoda bebe rođenje doživljavaju kao izbacivanje na ulicu iz luksuzno opremljene vile s nebrojeno velikim brojem zvjezdica. U njoj je bilo sve na najvišoj mogućoj razini: vodeni krevet, najekološkije grijanje ni na plin, ni na struju, već na ljubav - najdivniju i najčišću energiju.