Tjelesno crno

nekako nezadrživim ili vrlo kratko zadrživim na određenim predmetima, pojavama ili stanjima. Moglo bi se učiniti da taj dojam pojačava ili čak proizvodi forma lirske minijature. Međutim, ona ga zapravo poništava i ovom kratkoćom zadržavanja protagonista iskamčuje zadržavanje čitatelja, a kad mu to uspije, svijet koji se pred čitateljem otvara nije više moguće tek letimice prijeći. (Evelina Rudan)

Turčinović kreće iz gotovo teorijske osviještenosti, da bi se vrlo brzo, praktički već u sljedećem stihu, sunovratio u ponor privatnog, u igru i materijalnost riječi, u emocionalnu dosjetku ili rebus. Taj twister, emocionalni salto mortale, daje određenu draž ovoj poeziji, koja mjestimice dolazi do grafitne jednostavnosti, do neke vrste privatne mudrosti ili ludosti, pa čak i do gotovo istočnjačke (kineske) preciznosti. (Rade Jarak)

Pjesnik se nalazi na presjecištu više verbalnih i slikovnih tijekova, pa preskače svako konkretnije ambijentiranje i uopće ne uzima u obzir realističku ili ekspresionističku sliku svijeta. l njegove pjesme brzopotezni su psihogrami nastali prijeskokom iz jednog slikovnog svijeta u drugi, a pjesnička invencija očituje se u okretnosti miksanja. Zanimljivija nam je međutim Turčinovićeva destruktivnost: on stalno razbija pjesmu čak onda kada je krajnje reducirana na način severovskog demijurga koji ne može izmaći pjesmi. Izrazit ćemo se paradoksom: u nabačenosti i nedovršenosti Turčinovićevih pjesama najviše se vodi njegova pjesnička djelotvornost iznimke koja nikad ne odustaje od toga da se uspostavi u pravilo. (Zvonimir Mrkonjić)