Poezija napuštanja

Ono što Larkina čini toliko privlačnim i nužnim u smislu prijevoda za svaku kulturu koja sebe smatra suvremenom i paralelnom svjetskim artističkim i civilizacijskim strujama jest (kao što tvrdi priznati američki kritičar Robert Lowell u osvrtu o Larkinu) činjenica da nijedna postratna pjesnička poetika nije bila u stanju tako jasno i čvrsto uhvatiti momenat ljudskog suočavanja s violentnim ekstremima suvremenog života. Philip Larkin je po svemu sudeći najbolji i najznačajniji pjesnički predstavnik jedne nemirne i, pored svih komoditeta, nesretne generacije, upravo pune fatalističkog jinxa, zato što se nije mogla adekvatno pomiriti s preživjelim vrijednostima jednog društva koje se naočigled moralno i etički haba. Premda su njegovi stihovi, razumljivo, snažno oslonjeni na klasično britansku percepciju dekadentnog i devijantnog karaktera suvremenosti (naprimjer u pjesmi Going, Going, 1972., čitamo 'And that will be England gone... it will linger on in galleriess; but all that remains for us will be concrete and tyres... and... I just think it will happen, soon.' ), univerzalnost tih oporih opservacija čini se frapantnim faktom već iz razloga jer precizniju klasifikaciju pitanja s kojima se upravo suočava ovovremena Lijepa Naša gotovo je nemoguće zamisliti.

Izbor koji čine pjesme u knjizi Philip Larkin Poezija napuštanja - odabrane pjesme, prijevod prof. Dražen Dragović, kompilira tri kritičarski visoko ocijenjene zbirke (The North Ship, 1945., The Less Deceived, 1955., The Whitsun Weddings, 1964., High Windows, 1974., kao i Uncollected Poems 1940 - 1972, Uncollected Poems 1974 - 1984). Odabir uključuje pedeset prijevoda koji istovremeno imaju tiskane i originalne pjesme na engleskom (dakle radi se o bilingvističkom izdanju kako bi čitalačko involviranje bilo potpuno). Knjiga također sadržava opširan esej o stvaralaštvu i značaju Philipa Larkina kao i temeljitu biografsku bilješku.