Obrt za pranje perja

Nostalgija je vjerojatno pretjerana simplifikacija pri pokušaju sažimanja prostora kojim su zaokupljene posljednje knjige Miroslava Mićanovića, kako poetske tako i prozne. Te se knjige, naime, u velikoj mjeri dodiruju, dotiču se istih motova, na sličan način tretiraju pitanja prostora, ali riječ je o poetički različitim projekcijama s bitno različitim ishodima. Knjiga Obrt za pranje perja svojom hibridnošću donekle pomiruje prethodne dvije, no ona fenomene proteklog vremena, zanate koji su nestali ili su u procesu nestajanja, suočeni s vlastitom apsurdnošću u novim konstelacijama, prostore koji su „tu i tamo", blizu i daleko, razvija u ritmu aktualiteta u kojemu slika potiskuje riječ i prisiljava je na ritmizirano ponavljanje… Mićanovićeva knjiga, opora, gorka, ali i jetko duhovita, neprestano na granici tuge i radosti, svojom fragmentarnošću i asimetrijom, svođenjem riječi i izraza na zvuk ritam-mašine, hip-hoperskom jednoličnošću ponavljanja krhotina govora dospijeva u samu srž aktualnog vremena i njegovoga zastrašujućeg ubrzanja neumoljivim ponavljanjem otkucaja kronometra: bim-bam. B. Č.