Nebo nek\' je i dalje samo nebo

"Knjiga pjesama Nebo nek' je i dalje samo nebo istrajava u napetosti između početnoga (jezičnoga, ludičkoga) uzvika, poriva za govorom, igrom, ali se istodobno situira i smješta u prostor svakodnevnoga. Razmjena je to između govora, dakle, onoga što nas neposredno okružuje, troši i obespravljuje i jezika kao prostora moći koji institucionalizira naše želje, žudnje, snove. Riječ je o potrebi da se prašini i prolaznosti vlastitog života da na pravu i snazi,  da se preko pjesničkog teksta stekne pravo glasa. Pjesništvo je, naizgled paradoksalno, u takvom rasporedu figura ulaznica za bolji život.
Ambicioznost njegova autorskoga (spisateljskog) projekta je u prisutnosti u realijama političkog i društvenog svijeta, u potrebi da se intervenira, da se nedvosmislenom gestom objave, objavljivanja, vrednuje ono što se događa, što se vidi, što narušava ravnotežu i kronologiju." (Miroslav Mićanović)