Mogućnost povremenih oborina

Mogućnost povremenih oborina Mladena Blaževića nije samo zbirka poezije, nego dijelom i mogući predložak za zbirku kratkih priča.  Većina njegovih pjesama je naime narativna, niz slika/scena povezanih u kondenzirane priče, pa još s iznenadnom poentom koja skreće ne samo naraciju nego i ukupnu emociju. A nađe se u njima i upravnog govora, i istarskog i kordunskog dijalekta.

Strofe i slobodni stihovi uglavnom će pratiti smislene cjeline, a te smislene cjeline će u pravilu govoriti o besmislu i nasilju koje je čovjek proizveo nad drugim ljudima, prirodom, planetom... Nađe se u njima (kvazi)dokumentarnog materijala i tragova nasljeđa raznih egzaktnih znanosti koje učas lirsko prevode u epski široku sliku. Piroklastični tokovi su osjetljivom oku poput Blaževićevog svuda oko nas, u drvetu, čovjeku ili loptici za ping-pong, u mravljem se u širini njegovih pripovjednih perspektiva i metafora vidi ljudsko, a ljudi su, samo kada se slika još malo proširi, ne više od mrava. Mogućnost povremenih oborina je zbirka poezije, ali i dijagnoza vrste.
(Kruno Lokotar)

Mladen Blažević (Rijeka, 1969.) radio je kao novinar i urednik. U izdanju SKD Prosvjete objavio je romane Tragovi goveda (2008) i Ilirik (2015). U Ljubljani je 2017. g. objavio dvojezičnu slovensko-hrvatsku zbirku pjesama Posljednji tasmanijski tigar u izdanju društva Poiesis. Zbirka poezije Mogućnost povremenih oborina (2019.) objavljena je kao rezultat pobjede na Natječaju Post scriptum za književnost na društvenim mrežama.

Napisao je scenarij za igrani dio igrano-dokumentarnog dugometražnog filma Je letrika ubila štrige te putopisni serijal Istriana Jones, u kojem je autor i voditelj. Pjesme i priče su mu prevođene na slovenski, engleski, talijanski i ukrajinski jezik i objavljivane u stranim časopisima. Živi u selu Ćuki kraj Vižinade u Istri.