Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti

Zbirka pjesama Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti deveta je knjiga poezije zagrebačkog underground pjesnika, slam izvođača, prozaika, kantautora, grafičara i strip-crtača Žarka Jovanovskog. Nakon osam zbirki u kojima dominira poezija koja se prije svega čita, s kojom se nastupa, Jovanovski je odlučio napisati nešto posve drugo – naime, u Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti autor sublimira sav bijes očit u prethodnim zbirkama u koncizan niz poetski potentnih pjesama kojima iskazuje pomirenje sa svijetom, istovremeno ga odbijajući. Taj paradoks stava prihvaćanja svijeta kakav jest i temeljnog neprihvaćanja stanja stvari u svijetu kakve jesu ocrtava samu srž poetike Žarka Jovanovskog. Kao što kaže u pjesmi Glavom kroz zid, u kojoj se očituje sraz nekog prošlog i sadašnjeg subjekta: „kad jednom zaspim, spavat ću deset hiljada godina u komadu, i sanjat će me tada samo duhovi, davno raspršeni, na vjetrobranskom staklu".

„(…) O Jovanovskom se sa sigurnošću zna sljedeće: bio je tamo kad je umro Tito, bio je tamo kad se raspala Jugoslavija, smucao se oko Zida dok su ga istočni i zapadni Nijemci srčano rušili, potucao se oko bojišnica dok su samoupravne republike kopale masovne grobnice, bio je u Zagrebu kod izbora Tuđmana, u Beogradu kod izbora Miloševića, slušao je ploču Nirvane u trenutku kad je Cobain nespretno prtljao po obaraču puške, slušao 'Straight to Hell' kada je umrla željezna lady, a dok je polako i sigurno pijuckao pivo, poput alkoholne masne jetre što kroči ka cirozi, tako su propasti prilazile i nekad slavne samoupravne republike. Slučajnost? Procijenite sami.

Mnogi biografi Jovanovskog ponudili su razna objašnjenja za čudesnu i uznemirujuću povezanost njegove pojave na ovom svijetu i opće propasti ideja o jednakosti i napretku te sustavnog raspada svega uopće. I dok većina objašnjenja zvuči prilično neuvjerljivo i tupavo, kako to već obično s biografima iz druge ruke biva, u tajnim se knjigama koje polako ali sigurno prodiru na svjetlo dana i pred oči zainteresirane šire javnosti, napokon počela iznositi prava istina o Jovanovskom…"
(iz pogovora urednika Josipa Ivanovića)