Izabrane pjesme

 objavio prvi hrvatski prijevod Pessoe, nitko nije ni slutio da će taj prvak luzitanskog književnog modernizma u nas s vremenom postati jedan od najviše prevođenih, čitanih i citiranih (odnosno parafraziranih) stranih pjesnika. Znakovito je pritom da je prvi hrvatski prevoditelj Pessoe svoj prijevod popratio napomenom kako o Fernandu Pessoi, vrlo značajnom (i vrlo jasnom u svakom vidu!) pjesniku ne samo portugalskom, nego i zapadnoevropskom, nije nikad dovoljno pisati. Ova Cettineova napomena dovoljno govori sama po sebi, no valja nadodati da je u ono doba za njezino izricanje trebalo imati upravo proročanske hrabrosti, jer Pessou su tada tek počeli izvlačiti iz njegove 'škrinje bez dna'. Šezdesetih godina smrću prekinutu prevoditeljsku djelatnost Ante Cettinea nastavlja Nikola Milićević koji 1961. u časopisu Republika (br.11) prevodi osam pjesama triju središnjih Pessoinih pjesničkih heteronima (Caeira, Reisa i Camposa), upotpunjujući time 'višeosobno pjesništvo' najvećeg luzitanskog pjesnika 'postcamoesovske ere'.