Integrali

Najveću pažnju unutar Kosovelova opusa svakako zaslužuju Integrali koji su ga otkrili kao pjesnika najrelevantnijih avangardnih tekstova tog vremena – ne samo u Sloveniji. Inte- grali su svojim poetskim značajem i trajnom modernošću doista korespondirali s avangardizmom dvadesetih godina 20. stoljeća u Europi, a istodobno i s pjesničkim modernizmom šezdesetih godina u Sloveniji. No Integrali nas suočavaju s pitanjem kako naknadno istraživati i ustanoviti njihovu istinsku avangardnost.

Meni se čini da upravo oni potvrđuju da je Kosovel pjesnik koji je – premda to zvuči paradoksalno – istovremeno bio i nije bio avangardist. Prije svega zbog toga što su njegove avangardističke i konstruktivističke pjesme čitateljima bile dostupne tek četrdeset godina nakon njegove smrti. Kada ih je Kosovel napisao, one nisu bile poznate javnosti. Stoga tada nisu ni mogle pokazati svoju avangardnost, odnosno ostvariti funkciju konfrontacije s književnom tradicijom i prevrednovati je, što je i bilo nastojanje svake avangarde. Primjerenije ih je smatrati avangardnim ponornicama. U vrijeme objavljivanja Integrala avangarda koja je na njih utjecala i s kojom su u svoje vrijeme korespondirali već je odavno bila iscrpljena i smještena u književnu povijest. No, srećom, Integrali su se podudarali s nastojanjima zagovornika pjesničkog modernizma šezdesetih godina u Sloveniji te su, barem dijelom, naišli na plodno tlo i razumijevanje.
(iz pogovora Josipa Ostija)

Srečko Kosovel (rođen 18. ožujka 1904. u Sežani, umro 27. svibnja 1926. u Tomaju) imao je neobičnu životnu i pjesničku sudbinu. Školovao se i studirao je u Ljubljani, ali je trajno ostao vezan uz rodni Kras, što ponajbolje potvrđuju njegove pjesme. U Krasu je i sahranjen. Umro je mlad, u dvadeset i drugoj godini života, prije nego što je uspio objaviti svoj pjesnički prvijenac koji je namjeravao nasloviti Zlatni čun (Zlati čoln). U njega je namjeravao uvrstiti svoje rane, prije svega impresionističke pjesme. Prva knjiga, s naslovom Pjesme (Pesmi), objavljena mu je posthumno, godinu dana nakon smrti, 1927. godine. Kasnija objavljivanja njegove pjesničke zaostavštine iznova su otkrivala, usprkos njegovoj mladosti, njegovu pjesničku raznolikost, posebnost i vrijednost. Usprkos određenoj konvencionalnosti, Kosovelove rane impresionističke pjesme, a osobito kasnije ekspresionističke pjesme socijalnog i egzistencijalnog usmjerenja, obilježile su slovensko pjesništvo prve četvrtine 20. stoljeća.

Najveću pažnju među njegovim djelima zauzimaju Integrali koji su sve do 1967. bili nepoznati i nedostupni za javnost. Svojim poetskim značajem i trajnom modernošću Integrali su najneposrednije korespondirali s najvišim dosezima avangardizma dvadesetih godina 20. stoljeća u Europi, a isto tako i s pjesničkim modernizmom šezdesetih godina u Sloveniji. Gledano unatrag, oni nesumnjivo spadaju u sam vrh europskog i svjetskog konstruktivističkog pjesništva.

U prijevodu Josipa Ostija.