Divani s Hajjamom III.

ove-knjige-pjesniku, jest uz mnogo toga drugoga - svevremenost. Pokazivanje fige bogu Kronosu. Pobjeda nad tim slaviteljem prolaznosti.

Dakako, nije Omar Hajjam jedini bard u povijesti svijeta čije riječi odzvanjaju milenijskim hodnicima vremena. Nije jedini mudrac čiji duh ispunjava uvijek žedno spužvasto tkivo tragača za istinom i smislom života. Ali Hajjam je jedinstven po mnogo čemu. Uz ostalo, po rezonanciji što je izaziva preko ponora vremena. U, na primjer, nama sada i ovdje. U autoru ove knjige ponaosob. I reče on, autor, u predgovoru svoje prve knjige Divani s Hajjamom, da je za sugovornika mogao izabrati Dantea ili Shakespearea ili nekog trećeg.
Ali nije. I mislim da je dobro da nije. Izabrao je pravoga. Jer, mudri je Istočnjak stoljećima prije zapadnjačke renesanse, zapadnjačkog propitkivanja smisla, stoljećima prije europskog buđenja iz praznovjernog crkvenjačkog bunila, izricao misli do kojih će tek mnogo stoljeća kasnije doći Shakespeare, Voltaire, Goethe i drugi. Što ne znači da je Hajjam bio'„čovjek ispred svog vremena'. Ne. Bio je čovjek vremena, a Zapad je u to doba bio zaostao iza svih vremena.

Kada sam se prvi puta sreo s Vidovićevim rubaijama, pomislih u prvi mah brzopleto: evo jednog oponašatelja velikog mudraca s Istoka. Ali ne. Pročitavši ih pažljivije, shvatih da je oponašanje prejaka, neprikladna riječ. Vidović je preuzeo samo formu Hajjamovog izražavanja. Ali sadržaj tih katrena, snaga mudrosti pjesničke riječi, ona od prije tisućljeća i ona od sada, svjedoče o vječitoj čudesnoj niti kojom je povezano pobratimstvo duha, ma gdje i ma kada oni živjeli.

Hajjam je u kršćansku Europu došao tek šest stoljeća nakon smrti. Tek godine 1700. oksfordski profesor Thomas Hyde skreće na njega pažnju i naziva ga 'kraljem mudraca' i 'čudom 11. vijeka'." (Damir Mikuličić)