Autor: Slavko Jendričko
Izdavač: Matica hrvatska Sisak
Godina izdanja: 2018
Cijena: 80 kn
Broj stranica: 64
Uvez: meki
Knjiga nije dostupna u Booksi! Potražite je u bolje opremljenim knjižarama i antikvarijatima u Hrvatskoj i šire! Booksa ne prodaje knjige, izuzev vlastitih izdanja.
Crteži jelena Slavka Jendrička zbirka su snažnog konceptualnog kontinuiteta koji ne remeti nikakav paragraf, podnaslov, redni broj ili makar zarez, poput, primjerice, zareza i završne točke Evolucije ludila. Zbirka funkcionira kao zaseban veliki ciklus, nesmetanim protokom gotovo sugerirajući dinamičnost virtualne društvene mreže na kojoj su pjesme prethodno i objavljene. Upravo je sisački pjesnik dobro promišljenom strategijom objavljivanja netom nastale poezije na Facebooku i „tagiranjem” dijela svojih virtualnih (dakako, i stvarnih) prijatelja, učinio poeziju vidljivijom i aktualnijom (dopirući preko društvenih mreža i do tradicionalnijih medija, poput novina i radija). Pritom je, s vremenom, i Facebook imao povratni utjecaj na Jendričkovu poetiku, nevelik, ali u nekoliko prethodnih knjiga vidljiv i samim time i znakovit, učinivši ga jednim od najpoznatijih i najuvjerljivijih, ne facebook-pjesnika, nego pjesnika facebooka. U Crtežima jelena Jendričko odlazi korak dalje, ironizirajući upravo to virtualno okružje, ušavši tako, na neki način, u svojevrsnu fejsbukovsku postmodernu: „…u statusima stjecanja slave // prijateljima citirajući pčelinji izmet / prepisujući religiozno snove velikana // u suglasju s ritmom udaranja likeova / Facebook nikada ne prestaje galopirati // ima zadivljujuće izdržljiva konjska leđa / noseći nas ravnodušno na nepoznato groblje” (Galop Facebooka). Na tom tragu su i pjesme Grupa Haustor, Osviješteni profil i Ugađanje ušima – nema ih dakle odviše, svega nekoliko, ali dovoljno da se na tematsko-motivskoj razini razriješe možebitne poetičke dvojbe i učini znak Razlike.
U cjelini, zbirku ipak obilježavaju motivi sna i buđenja, sjećanja na djetinjstvo, mladost i davno minule ljubavi i poznanstva, dakako, iz pozicije ostarjelog i nerijetko umornog subjekta usredišnjenoga u prepoznatljivoj sadašnjosti. On je još uvijek karakteristični, snažni i strukturno izraženi Ja (npr. Prezirem govor u množini, sjajna pjesma ujedno političkog ironijskog naboja), ali uz vidljivije pomake, u dijelu pojedine pjesme ili cijelim tekstovima, prema nadosobnom subjektivitetu, pogledu odozgor, izvana. (Iz pogovora Davora Ivankovca)