Čitanje Dubrovnika

...  u kontekstu aktualne hrvatske poetske scene. Potvrđuje se opet kako najbolje stihove danas u nas pišu pjesnici izvan metropolskih klanovsko-nakladničkih zatvorenih krugova, neki medu njima i fizički izvan tzv. metropole, gdje još (negdje od 1970-ih) medijski "drmaju" odavno već ocvali kritici i antologičari ("antologičari"), a sada već i njihovi pigmalion-ski adepti i klonovi, često ni od koga i ni iz čega ili, dobrohotnije rečeno, iz jako malo štofa i sirovine bez "šuga" preko noći stvarajući "imena". Ta osvrnimo se na posljednjih desetak godina, uz časne iznimke, novije hrvatske proze i poezije, trendovski doduše jako osviještene kada je svjetsko književno okruženje u pitanju - ali s kojim i kakvim rezultatima?! - ako uzmemo vrijeme kao pouzdano mjerilo i kriterij života, kako djela tako i autora. Zrcaljenje politike i poetike, diobe i umnožavanje netrpeljivosti, i ini nesretni čimbenici, uz tržišno-izdavački nered i rat do istrjebljenja protiv prave knjige i rasne literature, k tome uz teror kolumnista promaknutih u pisce, doprinijeli su gotovo uništenju ili bar potpunoj marginalizaciji književna života.....