Album vedrine - prosanjani portreti

Pjesnik se iskazuje svojim zavičajem... Tko hoće da razumije pjesnika, mora poći u njegov zavičaj, kaže Goethe... U konačnom zbiru svojih vrednota našu književnost naime definira prije svega ljepota naše prirode, kao što ona na svoj način definira i ostale narode. I Gundulićeva "Dubravka" i Reljkovićev "Satir" u svojim lirskim dijelovima i Vidrić u cjelini i nisu drugo do naš kraj u svojoj bitnoj istini... Most do zavičaja. Ne samo most do zavičaja. Most do srca. Prava poezija. Čista kao rosa, nedirnuta kao zvijezda, izrasla iz zemlje, patnje, boli i krvi, s rukama stabala, s očima Sunca... Ima pjesama koje proizlaze iz drugih pjesama, tuđih pjesama. To su varijacije na tuđu poeziju, danas pretežno stranu. Ako im i varijant dade nešto od svoga daha, njihova je sudbina redovito žalosna: istječući iz tuđeg izvora utječu u strana mora, odnoseći samo naše riječi. Ima pjesama koje su rezultat volje: to su one koje nam prenose nečije zapovijedi, makar to bile i društvene narudžbe - u njima je neminovno implicite dan i odnos narudžbe i poslužbe, dakle službe, A umjetnici nisu sluge, nego stvaraoci…