Slikanje i slikama predgovaranje - pisani portreti

...individualnim samostalnim izložbama. Jedino sam u tom žanru mogao održati kontinuitet bavljenja, koji sad već prelazi tri puna desetljeća. Svjestan sam da je disciplina predgovaranja na zlu glasu zbog pretjerane dobronamjernosti pristupa, to jest zbog smanjene objektivnosti i uglavnom nedovoljnog povijesnog kontekstualizi-ranja. Znadem također da je pisanje u svrhu promoviranja i afirmiranja često više prijateljska gesta nego li jasan vrijednosni sud, a ne promiče mi ni spoznaja da se literarnom vještinom mogu prekriti nedostatci analize i interpretacije.

Pa ipak se odlučujem položiti javno račun za mnoge od svojih opcija, vjerujući kako i u povremenoj razumljivoj pristranosti nisam izgubio iz vida povijesne koordinate i zahtjeve motiviranog (a ne tek ljeporječivog) prikaza. Ukoliko se negdje i zamijeti napast književnog svjedočenja, nadam se da stoga (razumije se, eventualnom blagonaklonom čitatelju) neće promaknuti i moja želja za kritičkim i povijesnim utemeljenjem, te odgovarajuća ambicija i potreba strože morfološke deskripcije. Bavio sam se pojavama koje su me poticale i zanimale, odnosno onima za koje sam vjerovao da ih svojim tumačenjem mogu bolje osvijetliti, to jestpribližujući ih sebi učiniti možda i drugima dostupnijim.

U posljednjoj četvrtini dvadesetoga stoljeća slikarstvo je sve više uzmicalo pred drugim oblicima i načinima likovnog izražavanja. Postojali su međutim i pertinentni postupci obnove ili produbljenog pristupa naizgled tradicijom definiranoj pojavi. Ako uzvišena izdvojenost slikarstva kao integralnog obuhvata svijeta nije lako dostižna, nećemo stoga podcijeniti napore da se slikanjem barem aproksimativno ostavi autentičan trag postojanja, da se slikama produži čovjekov iskonski dijalog s vidljivim... Iz Uvoda Tonka Maroevića