Jeziku je svejedno

,,Što je pravilno - ići kod doktora ili ići doktoru? Pričamo li francuski ili ga govorimo? Živi li netko nedaleko Zagreba ili nedaleko od Zagreba? Ako si postavljate ovakva pitanja, ako mislite da slabo vladate svojim jezikom i zbog toga se bojite pisati i javno govoriti, ako vas ispravljaju ili vi ispravljate druge, ako se sablažnjavate nad time kako drugi govore, ako mislite da je standardni jezik najbolji, najlogičniji i najprecizniji pojavni oblik jezika, bez kojeg bi nastao komunikacijski kaos i bez kojeg nije moguća intelektualna i znanstvena misao, ako mislite da je glavni posao jezikoslovaca da vas omalovažavaju ukazivanjem na navodne velike pogreške u vašem govoru i pismu, ovo je knjiga za vas.”
(izvadak iz knjige)

,,Kako autori višeput jasno ističu, njihov rad nije ni na koji način usmjeren protiv standardnog jezika (…) nego je na djelu kritika njegovih ‘samozvanih čuvara’, odnosno kruta, izrazito formalistična preskriptivizma kakav se razmahao nakon hrvatskog osamostaljenja, te prerastao u sredstvo manipulacije i izazivanja jezične nesigurnosti. (…) Troje autora zateklo se, zapravo, u neobičnoj situaciji da tumače ono što je u modernoj znanosti o jeziku samorazumljivo i općeprihvaćeno, naime da se komunikacija ne odvija u kontekstualnom vakuumu, da su tzv. kvarenje (ili tzv. poboljšavanje) jezika neznanstvene kategorije, jer jezik se ‘samo’ mijenja, da je polisemija u samoj naravi leksika, da je trajna i dinamična interakcija standarda s drugim varijetetima kao i interakcija polisistema hrvatskog jezika s inojezičnim sustavima prirodna i poticajna za razvoj jezika, i tome slično. (…)

Nije pretjerano reći da je fascinantno koliko suvereno tako mladi autori vladaju modernom lingvističkom i sociolingvističkom literaturom i s kojom preciznošću i jednostavnošću umiju razložiti i primijeniti analitičke kategorije i ‘najfilozofičnijih’ disciplina znanosti o jeziku poput kognitivističke lingvistike i teorije metafore.”
(Ivo Žanić)