Izboren poraz

Pretpostavka o neuspjehu imenovanja kao da je generirala i osnovnu vodilju Blaževićeve studije o 'izborenom porazu', o kazalištu i teoriji udaljenima od reklamnog, financijskog, pa i akademskog uspjeha: teškoća da se pripitomi i omeđi polje izvedbe 'novog kazališta' – kako u doslovnom, fizičkom, tako i u diskurzivnom smislu – ishodi prema ovome autoru iz njegove nasušne rizičnosti, koja je nesvodiva na uhodane predodžbe o, primjerice, njegovoj 'antitekstualnoj', 'anti-mimetičnoj' ili pak 'anti-dramskoj' gesti, jer je bliža ambicioznim zahvatima kulturne, političke, osjetilne i pojmovne revolucije, koja dakako uvijek neizbježno jede svoju djecu, ali i čija se djeca uvijek iznovice rađaju, i uvijek ponovno postavljaju problematično pitanje vlastite genealogije, pa stoga i teorijsku refleksiju nagone na neprekidno 'izmicanje temelja, uzdrmavanje konstrukcija, rastvaranje fikcija, izazivanja frakcija'. Unikatnost Blaževićeva doprinosa međutim u tome je što u tu zahuktalu raspravu posve ravnopravno uvodi (...) prije svega Gavellinu misao, bez ustezanja ističući njegov zagovor dvaju polova s kojima se hrvatska teatrologija sporadično sučeljavala – s jedne strane glumčeva organskog izazova, s druge strane teorijskog rada na konceptualizaciji ključne spone što je glumac ostvaruje s gledateljem, šanse u kojoj se za Gavellu doslovce rađa ne samo mogućnost nove vitalnosti, nove spoznaje, nego i nove socijalne etike.
(iz recenzije Lade Čale Feldman)

Riječ je o vrijednoj znanstvenoj knjizi namijenjenoj teatrolozima, dramatolozima, teoretičarima izvedbenog fenomena i medija, kulturolozima koji se bave razmeđem kazališne i društvene izvedbe. (...) Blaževićeva knjiga obraća se i praktičarima kazališta koji, suočeni s problemima nastalim u tijeku istraživanja u praksi, žele praktično-dramaturške, izvedbene i režijske probleme s kojima su se suočili u radu, izoštriti u plodnome dijalogu ili raspri s provokativnim izvedbeno-teorijskim diskursom kakvoga afirmira knjiga.
(iz recenzije Sibile Petlevski)