Bard u Iliriji

Prve, istina posredne, susrete sa Shakespeareovim dramskim tekstovima kao predlošcima za predstave na hrvatskom jeziku naše profesionalno kazalište i onaj razmjerno uzak krug političkih i kulturnih djelatnika što su od 40-ih do 60-ih godina 19. stoljeća poticali i nadzirali njegovo formiranje nisu dočekali posve nespremni i neobaviješteni. Na repertoaru njemačkih kazališnih družina, koje su tijekom 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća djelovale u Zagrebu, našlo se nekoliko prerađenih Shakespeareovih komedija i tragedija. Prva je takva predstava kojoj se sačuvao spomen Gassner der Zweyte oder Der ausgetriebene Teufel, što je zacijelo Ukroćena goropadnica. Djelo je napisao Schnick, a prikazivano je 1785. Nekoliko godina poslije prikazuje se jedna Eckartshausenova drama o kojoj će još biti govora (Hergešić, 1978: 34). Slijede 1802. Hamlet, koji u Henslerovoj preradbi dobiva i drugo ime i drugi zavičaj: Eugenius Skokko, Erbprinz von Dalmatien, pa 1804. dvije tragedije: Macbeth (u kojem je, sudeći prema drugom naslovu Daš neue steinerne Gastmal, protagonistov kontakt s onostranim uspoređen ili poistovjećen s Don Juanovom kamenom gozbom) i Koriolan te 1811.