Tminice Igora Rajkija
Kakve su to sjene koje te okruže čim ugasiš svjetlo? Kakva su to mala crna stvorenja koja igraju igru mraka? I svi ti oblici tame koji ispunjavaju svaki kutak tvoje sobe, podvlače ti se ispod kreveta, među rebra radijatora ili se pak uvuku u tvoje ladice? Nije li to igra tminica? No, kakva je to igra? To je igra koja se vječno ponavlja, ali je ipak toliko kratka da tminicama treba samo par sekundi da opkole ili uđu u sve što im se nađe na putu. Ali one su tako bezopasne... tako su razigrane i nestašne da čim svane zora one se povuku i ostave sve netaknuto i na svom mjestu. No, nije sve tako lijepo i savršeno. Njima, tim razigranim bićima, prijeti velika opasnost.
To su mali ekrani koji ispuštaju plavu svjetlost. Nije to puno svjetlosti, ali dovoljno da stisne tminice uz zidove, da onemogući tu igru te ih razdvaja ili lomi. Time slabi njihova složnost i umire im živost. Moramo ih spasiti, ali kako?
Ova mi se slikovnica sviđa jer govori o tami na razigran način. Ona se predstavlja kao puno malih bića koja igraju igru ispunjavanja svakog kutka sobe tamom i crnilom. Time nam ova priča daje novi način zamišljanja mraka, to jest sjena koje vidimo čim ugasimo svijetla. Priča je osim toga puna riječi poput '' tminanje ","gasilučivanje ' ,"mračidba ', "mrklinanje '' itd. One su naravno, kao i cijela priča, nadahnute autorovom zaigranom kreativnošću i maštom.
Ovoj neobičnoj slikovnici puno pridonose ilustracije Klasje Habjan koje su pune različitih oblika nacrtane isključivo u crno-bijeloj tehnici, baš kakve su i tminice. Tako kreirani crteži pomažu da lakše zamislimo te opisane prizore i bolje razumijemo priču. Ilustracije koje prekrivaju cijele stranice slikovnice dočaravaju igru sjena, to jest tame i svjetla.
Maša Banović, učenica 5. razreda
Radionica kritičkog čitanja i izražavanja za osnovnoškolsku djecu dio je projekta „Kako pričati o pročitanom?” financiranog sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa razvoja publike.
