Rukavica za Matildu Jasminke Tihi-Stepanić
Ova mi je knjiga bila vrlo zanimljiva. Zapravo sam je prvi put pročitala kod mamine tete u Bjelovaru. Mislim da me najviše privukla djevojka na naslovnici za koju se kasnije saznaje da je Matilda i pomislila sam „Hmmm, o čemu bi se ovo moglo raditi?“. Pa sam je počela čitati.
Knjiga je napisana u obliku dnevnika dječaka Matka. Mislim da mi je najzanimljivije u knjizi vidjeti kako bi četrnaestogodišnji dječak razmišljao. Jedna stvar je Harry Potter kojem su roditelji umrli i može izvoditi čarolije sa štapićem, a druga je stvar netko tko živi u 2020. godini u Zagrebu. Matko jako voli Gregov dnevnik pa odlučuje voditi vlastiti.
Knjiga bi se mogla bilo kome svidjeti, čak i ljudima koji tvrde da ne vole čitati jer je vrlo šaljiva i lako se čita, no najvažnije je to da jako puno ljudi mogu naći sebe u njoj, prvenstveno jer Matko ima dosta normalan život. Ide u školu, živi s roditeljima, ima mlađu sestru i pomaže staroj maminoj teti da piše e-mailove njenom bivšem dečku koji živi u Rusiji. Zgodno je malo se odmoriti od jako istraumatiziranih tinejđera koji pokušavaju spasiti svijet. :)
Likove sam vrlo brzo zavoljela. Matko živi s tatom koji je kipar i pokušava zaraditi nešto novca, mamom učiteljicom, bratom odlikašem koji odbija izaći iz sobe, mlađom sestrom koja, da želi, bi mogla upravljati cijelom kućom i maminom tetom u čijem stanu žive.
U početku knjige zaljubljuje se u Karlu, djevojčicu iz njegova razreda, no to dobro ne završava. Nedugo nakon toga na ulici ugleda Matildu, misterioznu djevojku koja svira čelo. Za vrijeme kad Matko piše dnevnik, događaju se svakakve strahote poput pandemije i potresa. Na kraju knjige, nakon potresa, vidi Matildu kako svira u parku. To je to. Ne saznajemo što se dalje događa, što je malo tužno, no zato možemo pustiti mašti na volju.
Iskreno, mislim da je glavni lik malo običan i nema nekakvih specifičnih osobina ili hobija koji ga definiraju kao lika što bi htjela promijeniti (znam da je to da se čitatelji mogu više uživjeti u knjigu, ali bilo bi zanimljivo da glavni lik bude malo posebniji).
Sve u svemu, knjiga je vrlo lijepa i duhovita i preporučila bih je ljudima svih uzrasta. :)
Emma Farnell, 6. razred
Radionica kritičkog čitanja i izražavanja za osnovnoškolsku djecu dio je projekta „Kako pričati o pročitanom?” financiranog sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa razvoja publike.
