Knjiga ukradenih snova Davida Farra
Odabrala sam knjigu naslova Knjiga ukradenih snova jer mi se najviše svidjela. U početku je bila jako dosadna i prestala sam čitati nakon 30-ak stranica. Nakon nekog vremena sam ponovno sam krenula i knjiga je postajala sve zanimljivija. Posebno me oduševio način na koji pisac piše jer većinom piše iz pozicije male djevojčice. Obično kada pisci pokušavaju pisati iz pozicije djece to ne ispadne dobro, ali David Farr (pisac) je to uspio. Knjiga jako dobro prikazuje timski rad sestre i brata te njihov odnos s roditeljima. Knjiga se većinom vrti oko sestre i njezinog plana kako da nađe brata i spasi oca (mama im je umrla od bolesti). Uglavnom je jako tužno i nadala sam se da će kraj biti sretan. Iako sam bila u pravu kraj nije toliko sretan koliko bismo mogli očekivati. Tata se vrati iz logora (gdje su ga na zapovijed gradonačelnika mučili), ali je jako iscrpljen i umoran. Na stanici gdje obitelji čekaju svoje najmilije na samom kraju ostaje jedna starica koja po mom mišljenju nije dočekala nekoga koga je čekala. I tako, to je nekome tužan, a nekome sretan kraj. Za mene je oboje. Jako mi se svidjela knjiga i preporučam je svima!
Iskra Pleša, 6. razred
Radionica kritičkog čitanja i izražavanja za osnovnoškolsku djecu dio je projekta „Kako pričati o pročitanom?” financiranog sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa razvoja publike.
