Prijavite se na Dortinu radionicu pisanja poezije!

Nakon nekoliko sumornih zimskih mjeseci, vrijeme je da svoj weltschmerz iskoristimo u najbolje svrhe: pisanje refleksivne, nadrealističke, angažirane, ljubavne pa i – zašto ne – patetične poezije!

Živimo u turbulentnim vremenima, želimo raditi na boljoj vezi sa sobom i s vanjskim svijetom, a i vrijeme je pokazalo da su Miljkovićevi stihovi bili proročanski: „poeziju će svi pisati“*. Dakle, zasučite rukave, očistite tipkovnice i pripremite svoje prijave: od ožujka krećemo s novim ciklusom radionice pisanja poezije koju u Booksi već dugi niz godina vodi Dorta Jagić. 

Radionica će, dakle, započeti u ožujku i trajat će deset tjedana, sastanci u sklopu radionice održavat će se jednom tjedno, ponedjeljkom, a u međuvremenu se pišu zadaće koje zada voditeljica.

Za prijavu na radionicu potrebno je poslati kratku biografiju i tri pjesme, nevažno jesu li negdje objavljene ili ne. Rok za prijave je ponedjeljak 28. veljače 2022. u 23:59, a prijave se šalju na adresu booksa@booksa.hr s naznakom "Prijava na radionicu poezije". Pohađanje radionice je uz kotizaciju, koja je za studente, nezaposlene i umirovljenike reducirana. Ako imate još pitanja (što?, kako?, kada?, gdje?, koliko?), šaljite ih na isti mail!

S obzirom na to da je broj mjesta na radionici ograničen, a prijava uvijek bude više, Dorta će na temelju pjesama koje pošaljete zaključiti kome bi radionica mogla biti od najveće koristi. 

Ako već niste, upoznajte se s Dortinim pjesničkim radom i pročitajte knjige Plahta preko glave, Tamagochi mi je umro na rukama, Đavo i usidjelica, Kvadratura duge, Kauč na trgu i Kafkin nož, knjigama proze Kičma, S tetovažom nisi sam, leksikonom Mali rječnik biblijskih žena, putopisima Prolazi i pukotine te knjigom eseja Veće od kuće. Zanesenim će vam ostaviti i njezina posljednja knjiga Noć na Zemlji s nokturalnim pričama, putopisima, isprepletanim dnevničkim i memoarskim zapisima, meditacijama, poetskim studijama i bilješkama. Dorta je dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima su nagrada Goranovo proljeće, Goranov vijenac za ukupan doprinos hrvatskoj poeziji i The European Poet of Freedom Award. Osebujni su njeni vrtlozi značenja i slika, jezik koji koristi s lakoćom i jednostavnošću odiše čudesnim susretima svakodnevice i najintimnijih misli. 

S istom tom lakoćom i ozbiljnošću Dorta pristupa i pedagoškom radu stvarajući svoj čudesni poetski svijet i na radionici. Na linku pročitajte radove s prethodnih radionica, a ovdje pogledajte i snimku s javnog čitanja pjesama polaznica na Booksi u parku.

Sretno svima, a zasad vas ostavljamo s pjesmom Branka Miljkovića!

Poeziju će svi pisati*

San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga
Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gdje je pesma nalepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesretan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pjesmu slušaće oluju
ali:
hoće li sloboda umeti da pjeva
kao što su sužnji pevali o njoj.