S više mlijeka, molim!

Nedugo nakon što smo otvorili Booksu nabasali smo na radove nadobudnog blogera birtijaša koji je na blogu Obirtijomilamoja recenzirao zagrebačke birtije, a o Booksi se izjasnio uglavnom afirmativno. Da je njegov tekst bio oštriji i pokazivao više antipatija prema nama, zasigurno bismo se raspitali tko je ta budala koja nam blati čedo, no kako je bloger birtijaš bio blagonaklon, nismo se potrudili saznati tko stoji iza tog zanimljivog bloga (sram nas bilo).

Godine su prolazile. Booksa je pokrenula Radionicu kreativnog pisanja koju je pohađao i uspješno završio, između ostalih, i mladi novinar, scenarist i kratkopričaš Andrija Škare ('Susresti proroka'). Nakon radionice Booksa je pokrenula ako već ne planetarno, a ono barem lokalno jako poznat i priznat (nimalo geeky) kviz - Pub Kviz. Andrija Škare na kvizu se pojavljuje kao istaknuti član dobrokotirajuće grupe Spiridon Brusina i usta puna sjemena, usput gradeći svoju spisateljsku karijeru. Rupe od petka do petka popunjava stvaranjem novog književnog pravca po imenu eventualizam, o čemu svjedoči i zbornik Nagni se kroz prozor, natječe se za neke kratkopričaške nagrade (Večernjakova mu je za dlaku izbjegla, onu Književnog kruga Karlovac je dobio), objavljuje priče u domaćim časopisima (Vijencu, Zarezu, Knjigomatu, Fantomu slobode, Ka/Os-u), uvršten je u Ekran priče..., a mi i dalje ne znamo da je baš on entitet koji se skriva iza nama nepoznatog identiteta blogera birtijaša.

A onda, saznanje! 'Vodič kroz blogalaksiju za šankconijere' ukoričen u knjigu S više mlijeka, molim (Celeber) dolazi u našu knjižaru u paketu s iznenađenjem da je njezin autor Andrija iz Spiridona, Andrija s Ferićeve radionice, Andrija koji je snimao priloge o Booksi za HTV, Andrija eventualist, naš Andrija. 

U knjizi u kojoj je popisao, opisao i ocijenio 25 zagrebačkih birtija, među Spunkovima, Funkovima i Krivim putevima (koje je sigurno preporučio za dobro lokanje), ugnijezdila se i naša mala, uglavnom alcohol-free institucija, vaše omiljeno mjesto za ispijanje kave, čitanje novina i kupovinu knjiga. Kako Andrija doživljava Booksu provjerite u tekstu 'BOOKSA, Martićeva', a što kaže o knjizi u cjelini pročitajte u intervjuu koji je dao ekskluzivno za naš portal.

Kad smo skužili da ti izlazi prvijenac, ostali smo zatečeni viješću da je riječ o zbirci recenzija domaćih birtija, a ne o zbirci priča. Kako se to jedan mladi pisac, čije su se priče već našle uvrštene u zbirke i zbornike, odluči izaći upravo s ovakvim 'publicističkim' prvijencem? Leži li razlog tomu u činjenici da te izdavač Celeber samoinicijativno kontaktirao oduševljen tvojim boemskim životnim stilom i recenzentskim sposobnostima ili si sam došao do zaključka da bi se od tih simpatičnih osvrta na mjesta gdje si ostavio mladost dala zaokružiti jedna poštena zbirka pa si je sam nuđao izdavačima?

Nikome ništa nisam nuđao. Nakon zbornika eventualizma ostao sam u kontaktu s Ivom Caputom iz Celebera, bilo je tu dosta praktičnih stvari koje je trebalo riješiti. Onda je u tim našim razgovorima, prirodno, iskrsla i tema što i kako pišem. Otkinuo je na birtije. Preko tih tekstova smo se nekako skužili, počeli smo zajedno odlaziti na neka opisana i još neopisana mjesta, tjerao me da pišem, tjerao sam ga da me tjera da pišem i eto, došla je i knjiga.

Priče će doći poslije, one su svevremenske i može ih se čitati na isti način sada i za godinu, dvije ili deset, barem ja želim vjerovati da je tako, a ove birtije su sada i ovdje, potpuno aktualne. To, naravno, ne znači da je ovo čudni turistički vodič koji će za koji mjesec izgubiti na aktualnosti, ali mislim da će ljudima biti lijepo čitati o nekom kafiću pa ako im se svidi otići na lice mjesta provjeriti koliko se njihova percepcija podudara s mojom. Za deset godina možda neće postojati niti jedan od tih kafića i to će postati lijepi nostalgični zapisi o prošlome vremenu, ali danas, dok sva ta mjesta rade i poslužuju pića, bila bi šteta ne pružiti uvid u sve ono što se događa iza njihovih vrata.

Možeš li nam objasniti vlastito oduševljenje birtijama i motivaciju za pisanje bloga/knjige?

Blog je nastao onako kako vjerojatno nastaje većina blogova, iz mješavine dokonosti i želje za pisanjem. Trebalo mi je nešto da se malo odmorim od pisanja priča, a nisam imao baš nikakvu potrebu pisati klasičan blog (što sam jeo, o čemu razmišljao). Kako dosta vremena hodam po kafićima palo mi je na pamet da ne bi bilo loše malo opisati ta mjesta, ljude koji tamo dolaze, atmosferu, dobro se zabaviti pišući i usput se blago sprdati s viskoparnim recenzijama skupih restorana koje prosječan građanin može gledati samo izvana, a koje u zadnje vrijeme preplavljuju tiskovine. Osim toga, blog je bio odličan za početak tog recimo projekta (iako tada, naravno, nisam imao pojma da je to ikakav projekt) jer su reakcije čitatelja ono što to ti govori jesi li na pravom putu i tu iz prve ruke vidiš što je u tvome tekstu samo tebi dobro, a na što se pali raja. Jedan vjerni čitatelj i komentator bloga, Funnylittlefrog, među prvima je došao s idejom da bi od svih tih zapisa trebalo napraviti knjigu i možda sam i ja ozbiljno počeo razmišljati o tome tek kada mi je on napunio glavu.

Kod mene zapravo ne postoji oduševljenje birtijama, one su mi samo nevjerojatno zanimljive. Hrvati provode strašno puno vremena u kafićima, u njima se odvija jednak dio života kao i u stanovima, uredima ili na stadionima (hajde, pokušajmo ne spomenuti stadione). Uostalom, u uvodu knjige sam napisao sve o tome zašto baš takva knjiga i zašto baš birtije pa mi je sada malo blesavo prepričavati samoga sebe. Uvod ima pet stranica, taman za pročitati uz kavu.

Primijetili smo da si (nadamo se kratkotrajno) 'zamrznuo' blog pa ne možemo provjeriti koliko je materijala s bloga završilo u knjizi. Jesi li tekstove za knjigu birao po kriteriju draže birtije in, manje drage out ili si se više orijentirao na kvalitetu tekstova?

U knjizi je završilo skoro sve što je bilo na blogu, a tome je pridodano još toliko materijala. Naravno da je tekst za ovu priliku malo dotjeran i prilagođen tiskanom mediju. Ima unutra i dragih mi i manje dragih birtija, no kada bolje razmislim, shvatim da su sve one koje sam opisao na neki način volim. Ovo treba malo objasniti. Naime, birtije su dobile ocjene. Neke birtije su dobile jako loše ocjene. Po tome bi bilo lako zaključiti da mislim da su to loša mjesta u kojima sve pršti negativnom energijom, ali to nije baš tako. Nije tako jer sam u svaku od njih morao otići barem pet puta (niti jedna nije napisana na temelju prvog dojma) kako bih upio atmosferu, proučio interijer i ljude. E, sad, ako sam samoinicijativno otišao na neko mjesto barem pet puta (pa makar poslije u tekstu pljuvao po njemu) to sigurno nije bilo zato što mi je baš bilo usput ili zato što je u omiljenoj birtiji gužva. To možda jest mazohizam, ali tko kaže da izopačena ljubav nije ljubav?

Daj nam iznesi vlastiti top 5 zagrebačkih birtija i ukratko, jednom rečenicom objasni kako i zašto su se baš te našle na popisu?

Ovo je nemoguć zadatak. Ovisi što od birtije očekuješ. Želiš li piti kavu, želiš li plesati (da, u birtiji, ne u klubu), želiš li čavrljati ili urlati, želiš li se družiti s prijateljima bez da vas netko smeta ili želiš upoznavati nove i nepoznate ljude… Kada bih sve ove želje pokušao svesti samo na jednu i nju nazvati recimo 'uobičajeni dolazak u kafić' onda bi to već bilo lakše, ali opet bi neke bile nepravedno izostavljene. I kako bih mogao na Booksinom sajtu izostaviti Booksu iz popisa pet najboljih, čak i da vjerujem da tamo ne pripada. Onda bi ljudi rekli – 'Gle, stavio je Booksu. Normalno, prodao se.' A meni je jako bitno što ljudi kažu.

Što dalje? Sprema li se kakva zbirka priča, roman, libreto?

Sprema se svašta. Zbirka priča je gotova, treba malo još čačkati po njoj, ali recimo da je 99% gotova. Ma zapravo je posve gotova, ali uvijek imaš po nečemu još čačkati. Priče se u njoj zovu po meni dragim glazbenim brojevima. To sam napravio jer mi je uvijek bilo teško nasloviti priču. Ovako jednom imam birtije, drugi puta pjesme, problem riješen. Pišem i roman, dva romana zapravo, ali za to ima još vremena. Lako je napisati, treba smisliti naslov.

Andriju uživo možete gledati na promociji koju Booksa organizira u sklopu festivala Park-in-Zagreb, 7. srpnja 2008. u večernjim satima.