Ponedjeljak
03.12.2018.

U potrazi za neotuđivim




Extra_large_goran_devic____petar_milat_i_protagonisti_filma_na_vodi
Razgovor s autorima i protagonistima filma 'Na vodi' (r. Goran Dević, foto: HRFF)
A+ A-
Svaki put kad netko zaključi da su ljudska prava obična floskula, taj koncept postane važniji. Deklaraciju o ljudskim pravima donijeli su Ujedinjeni narodi 1948. godine kako bi spriječili ponavljanje Drugog svjetskog rata i jednom za svagda odredili da svi ljudi samim rođenjem imaju određena neotuđiva prava.

Sedamdeset godina kasnije vidimo ishod tog pokušaja: dok se nekad govorilo o 'nazadnim' zemljama koje krše ljudska prava, sada tiho pratimo kako razvijene zemlje Zapada krše slobode, dostojanstvo i sigurnost onih koji su se rodili s deklarativnim pravima, ali ne i s pravom putovnicom. I građanima i građankama unutar 'naprednih' zemalja sve češće se u pitanje dovode ekonomska, socijalna i kulturna prava (pravo na odgoj i obrazovanje, pravo na rad, pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje...), ali i osnovna građanska prava (zaštita od diskriminacije, sloboda misli, savjesti, vjere, govora i izražavanja, pravo na informiranje...) U dominantnim ekonomskim i političkim trendovima ljudska prava doista igraju sve manju ulogu. Tim je jača potreba da ih se vrati u fokus. 
 
Human Rights Film Festival održava se od 2002. godine i jedan je od najvažnijih kulturnih događaja koje imamo priliku posjetiti – ne samo zbog teme ljudskih prava, nego i načina kako festivalski program obrađuje tu temu. Ukratko, HRFF ne koristi filmove kao didaktično sredstvo kojim će bedastom gledatelju na ploči/ekranu naškrabati da ne smije kršiti tuđa prava, što je besmislena osobina brojnih filmova. Umjesto toga, filmski program HRFF-a kroz protagoniste igranih i dokumentarnih filmova istražuje kako stoji čovjek u aktualnom društvenom kontekstu. Što danas uopće znači biti čovjek? Što sve ljudi prolaze pod normalno? Koje su ljudske potrebe i želje čije ispunjenje pojedinac ima pravo tražiti? Što u današnjem svijetu znači poštivati nečije dostojanstvo, jednakost i prava? U kojim je prostorima to moguće, a koja su mjesta poniženja? I kako umjetnost može tražiti odgovore na ta pitanja, a ne docirati ili banalizirati? 
 
Ta pitanja čine se kao polazna točka i za ovogodišnji HRFF-ov program (Zagreb i Rijeka, 2. - 9.12.) čiji se filmovi trude na različite i originalne formalne načine pronaći odgovor. U programu stoga, srećom, nema distinkcije između etike i estetike. Ne postoje 'loši filmovi, ali koji se bave važnom temom' ili 'filmovi koji nemaju veze ni s čim, ali su dobri', nego se redom radi o filmovima koji pokušavaju spojiti filmska izražajna sredstva i političku tematiku. Tako imamo priliku pogledati neke odlične naslove koje ne možemo gledati čak ni u redovnoj nekomercijalnoj kino distribuciji – onoj koju, usput rečeno, primarno čine kina Tuškanac i Europa, oba ovisna o Gradu Zagrebu i vrlo upitne budućnosti. 
 
Program nam i ove godine donosi djela poznatih autora i festivalske uspješnice: prvog dana gledali smo Kaleidoskop legendarnog Jean-Luca Godarda. Slijede Zlatnim medvjedom nagrađeni Ne diraj! rumunjske debitantice Adine Pintilie koji nekonvencionalno pristupa temi intimnosti; dokumentarac Dan pobjede Sergeja Loznice o proslavi pobjede Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom sniman u berlinskom Treptower parku; Misija – duboki svemir Claire Denis, SF drama o intimnim i seksualnim odnosima unutar grupe poslane prema crnoj rupi; minimalistički dokumentarac Tvoje lice tajvanskog redatelja Tsaija Ming-lianga o ljudskom licu; za strpljive gledatelje tu su 14-satni Cvijet argentinskog redatelja Mariana Llinása (prikazuje se tijekom četiri dana) i novi filmovi slow-cinema struje, libanonski Yara Abbasa Fahdela i čileanski Prekasno da umreš mlad Dominge Sotomayor.


 
Jak program s naših prostora predvode Na vodi dokumentarista Gorana Devića (o odnosu Siščana i njihove tri rijeke, prikazan na otvaranju), Ljetnikovac Damira Čučića o susretu slijepog autora dokumentarnih radiodrama sa svojim protagonistima u izoliranom hotelu, crnogorski Ti imaš noć Ivana Salatića o propasti brodogradilišta u Bijeli, novi filmovi veterana Želimira Žilnika, eksperimentalne filmašice Ane Hušman, dokumentarista i 'kratkog izletnika' Igora Bezinovića...


 
Logično, s obzirom na temu, uz filmski program ide i opširan popratni program: tu su paneli i okrugli stolovi, edukativni program Škola neophodnog znanja, nastup ruske aktivističke grupe Pussy Riot... Tu je, dakako, i Booksina Revija malih književnosti koja se od 3. do 7.12. održava u okviru zajedničkog programa s HRFF-om Pobunjena želja.

Revija počinje danas u 18:00 u Dvorani Müller kina Europa i, kako smo ranije pisali, drago nam je što će se književni program s autorima iz Magreba osloniti kako na filmsku umjetnost, tako i na srodnu tematiku festivala. Uz to, kako je za Nacional lijepo sažeo Petar Milat, direktor HRFF-a, bit će "zanimljivo sagledati te zemlje kroz njihovu književnost, za razliku od njihove uobičajene percepcije kao mjesta odakle dolaze izbjeglice, mladi tamnoputi muškarci koji napadaju Europljanke."
 
Human Rights Film Festival, srećom i nažalost, danas ne može biti mjesto za lako i ugodno filmsko druženje. Filmovi, razgovori i tekstovi će nas u najboljem slučaju potresti, rastužiti, navesti na razmišljanje i potaknuti na bunt. UN-ova Deklaracija je 1948. odredila prava koja su nam garantirana rođenjem; prava koja ćemo 2018. opet morati sami tražiti i izboriti. 
POVRATAK NA VRH STRANICE
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.