Petak
26.02.2016.

Booksa u Splitu!? - knjiga druga




Extra_large_dioklecijan
Foto: Mario Fajt / Flickr
A+ A-

Godina je dvije šesnaesta. Početak zaigrane, po vremenskim huncutarijama poznate veljače. U Martićevoj 14d, sjedištu najzloglasnije družine literarnih šmokljana s ove strane Alpa, na samim obroncima Europske unije, gosti na brojnim programima smjenjuju se kao na pokretnoj traci. Ispijaju se kave, na čudnoj mješavini zagorskog, dalmatinskog, francuskog i engleskog vode se uobičajene rasprave o neofeminizmu, Lacanu, Leonardu DiCapriu, velikom povratku Slavena Bilića s West Hamom, hejta se ovo i lajka ono, sve je, barem na prvi pogled, uobičajeno i nitko i ne sluti što se uistinu događa tamo iza onih crvenih vrata iza kojih prestaje svaka zajebancija i počinje politika.

A događa se velika drama. Kombinat je u velikim nedaćama – na samom smo rubu odlaska na prosjački štap i nadstojnik Lućano najozbiljnije razmišlja o preseljenu pogona u Split. Osim njega samo još jedan čovjek svjestan je ozbiljnosti situacije. To je naš čovjek na terenu, Lućanov specijalni supertajni agent – redar André.

STROGO POVJERLJIVO: OPERACIJA 'PALPACIJA' – ČETVRTKAŠI

Četvrtak popodne. Orkanski udari bure poigravaju se metalik plavom Toyotom Yaris. Probijamo se po autoputu poput vremešna puža i samo zahvaljujući šoferskim vještinama gospodina Konoplijanke dolazimo nadomak cilja. U jednom trenutku more se razotkriva pogledu kao stidljiva ljepojka.

Napokon, ulazimo u Dioklecijanov grad. Bremenit poviješću odolijeva burama već tisućama ljeta. Gospođa Lukrecija u znak dobrodošlice vodi nas na kavicu i rakiju od oraha – takozvanu orehnjaču. Kraj njezina crnog, ulaštenog terenca marke Mercedes, naša zagrebačka Toyotica doima se poput igračke u luna-parku. Žena je to visoka metar devedeset i u kakvu običnu autu naprosto se ne bi osjećala udobno. Vlasnica je i voditeljica književnog programa Smokvica koji se održava u istoimenom klubu.

"Imamo problema s prostorom", žali se splitska kulturtregerica, "vidjet ćete večeras, ima prostora za jedva tisuću duša."

Gospodin Konoplijanka i ja pogledavamo se u čudu.

"Tisuću!? Pa to je pun kur… kufer, madam!"

"To je ništa, nama pod hitno treba komotniji prostor. A sad me ispričajte, imam zakazano kod frizerke. Vidimo se večeras, adio gringosi."

Malo potom i gospodin Konoplijanka odlazi na rekuperaciju u svoj apartman smješten na padinama Marjanskog gorja. Ja moram čekati rođaka koji dela u Omišu, pa kratim vrijeme šećući se po Splitu što baš i nije pametno. Ledena bura nemilosrdno šamara moje krhke zagrebačke kosti. Zavlačim se u sve uže i mračnije uličice.

***

Sedam i po navečer. U konobi Ginsberg s kolegicom Natalijom pratim recitatorsko natjecanje dalmatinskih poetesa i poeta. Ona tu radi kao izbacivačica. Kaže – nije da nema posla, kad uzavri vrela pjesnička krv, znaju i šake poletjeti.

Kvarat manje osam (19:45) eto napokon i rođaka Jean-Paula. S tim dredloksima i ožiljkom prek cijelog lica podsjeća na Gary Oldmana iz filma True Romance. Pomislih, sad ćemo krenuti na Ćurinovo književno večer, već je vrijeme – ali ne krenusmo. Jean-Paul naručuje oktopusa na naglo plus krumpiriće plus još dvije litre vinčine. Uvjeravaju me da u Splitu kulturni događaji kasne po sat-dva, a biće i predgrupa.

Predgrupa!? Hitro vadim notes i bilježim: u ovom čudnom gradu na književnim okupljanjima imaju i predgrupe! Moramo Booksu premjestiti ovdje, pa makar je na leđima nosili!

***

Na predstavljanju Ćurinova stripa okupilo se više od tisuću ljudi, a vani ih je ostalo još oko stotinu, i većina s plaćenim ulaznicama. Osim samog Ćurina, voditeljice Lukrecije i urednika Konoplijanke tu su još trojica predstavljača. Promocija se može pratiti i na tri velika ekrana. Cijeli šou traje oko dva i pol sata i nikom nije dosadno. Pače, svako malo čuju se ovacije, a svih 86 stripova koje smo dovukli iz Zagreba planuše u desetak minuta. Da ne vidjeh na svoje oči – ne bi vjerovao!

Poslije, predvođeni Jean-Paulom, odlazimo u jedan bircuz gdje se baš četvrtkom okuplja marksistička ćelija (Četvrtkaši) čiji je Jean-Paul ponositi član. Slušaju se ploče Atomskog skloništa i vode rasprave o marksizmu danas. Među marksistima je i jedna crna ovca – liberal Kreja koji ih provocira svojim neoliberalnim idejama. Iza jedan bircuz se zakračunava, navlače se teške crvene zavjese i svi plešu uz hitove Lejdi Gage i Brune Marsa.

"Ima li koliko marksista kod vas u Zagrebu?", pita Jean-Paul dok u ranim jutarnjim satima vozimo u naselje Pipice.

"Nema, mi smo s marksizmom raščistili još prije dvadeset i pet godina."

"Pa šta imate?"

"Imamo Booksu, šezdesetak kebabarnica, pa Uspinjaču i tako… nađe se i kod nas sadržaja."

S obližnjeg Mosora čuju se prvi divlji pijetli. Sviće.

(nastavlja se)

F.B., 26. Veljače 2016., Split


POVRATAK NA VRH STRANICE