Večera: u prijateljskom si okruženju, piješ alkoholno piće po izboru, bacaš pošalice. U jednom trenutku, uslijedi pitanje od kojega ti se obrazi zacrvene, a grlo naglo zatvori. "Da, kao što to Krleža objašnjava u Zastavama", čuje se lagano hihotanje. Kimanje glavama. Sve je u redu, dok god se znatiželjni pogled ne uputi prema tebi. "Što ti misliš o sudbini Kamila Emeričkog?", posljednje je što čuješ. Zaboraviš kako se zoveš. U toj magli nešto promrmljaš i razgovor se nastavi dalje. Kasnije razmišljaš da bi se valjda sjetio da poznaješ nekoga po imenu Kamilo.
Za sve koji su se našli u sličnoj situaciji, ne brinite, mi vas ne osuđujemo. Poneka lektira vam je (namjerno) promakla i više je niste stigli sustići. Čuli ste da je neka knjiga predebela ili preteška, a čak se niste natjerali pogledati ni njezinu adaptaciju. Niste raspoloženi investirati svoje vrijeme u knjige u nastavcima ili ispisane u više stotina stranica (nama je tako često sa serijama u više sezona...). Budimo realni, životne brige i obveze lako izguraju vrijeme za čitanje.
Pročitate li 200 knjiga u jednog godini, potrošili ste 417 sati, istaknuto je u jednom istraživanju. Zvuči puno! Međutim, usporedi li se ta brojka sa satima provedenim na društvenim mrežama, što je otprilike 608 sati godišnje, zaključujemo koliko vremena za čitanje propuštamo provodeći pred ekranima. Uz to, u prosjeku provodimo čak 1642 sati ispred televizijskih ekrana!
Čitanje može biti i slatka kratkoročna afera. Oslonimo li se na prethodno provedeno istraživanje, zaista je mnogo klasika koji se čitaju u jednom danu. Mali princ, Romeo i Julija, Fahrenheit 451, Na rubu pameti, Veliki Gatsby, Na Drini ćuprija, 1984, Ponos i predrasude... U prosjeku je za sve navedene knjige potrebno manje od 6 sati.
Listu možemo nastaviti s prijedlozima poput Gospođe Dalloway, Slike Doriana Graya, Životinjske farme i Frankensteina. Budite odvažni pa preselite geografske i vremenske koordinate razgovora. Pitajte svoje sugovornike jesu pročitali Hotel Zagorje, Adio, kauboju, Sjećanje šume, Poštovani kukci i druge jezive priče ili pak Sutra je ponedjeljak i Jedinu priču.
Propušteno se stigne nadoknaditi. Uostalom, uvijek je bolje priznati da nešto ne znate. Nespretni pokušaji održavanja razgovora o temi u kojoj ne stojite čvrsto na zemlji izazivaju nepotrebnu nelagodu. Posegnete li za kojom knjigom s ovog popisa, uvijek ćete imati barem jednog asa u rukavu. Više nemate razlog za isključivanje iz razgovora. Štoviše, pokrenite ga! Zapamtite, ukusi se razlikuju, čitamo različitim tempom i koliko nam dopuste obveze. Nemoguće je pročitati sve ikad napisane klasike. Nitko to nikada neće uspjeti. Samo malo. Kad razmislimo koliko je izvrsnih knjiga prošlo pored nas, ali i onih koje nikada nećemo otkriti... E sad smo i mi nervozni.
Zamislili smo da je Malmö epicentar, ne samo glazbene, već i književne euforije.
Pojam "veliki američki roman" upotrijebio se bezbroj puta, toliko da se već izlizao od silne upotrebe, ali Baldwinova "Druga zemlja" to jest – istinski veliki američki roman autora koji točno zna što želi i mora reći, i zna kojim sredstvima to postići.
Joanna Bator ovu priču pripovijeda britkim jezikom i prepliće je humorom, nježnošću, pomalo iznenađujućim, a ponekad i teškim životnim događanjima.
