Nagrada 'Fran Galović' za najbolje objavljeno književno djelo hrvatskih pisaca na temu zavičaja i/ili identiteta za 2023. pripala je Igoru Belešu za roman Listanje kupusa.
Tako je odlučilo prosudbeno povjerenstvo u kojem su bili Julijana Matanović, Zlatko Krilić i Mario Kolar.
Julijana Matanović u objašnjenju je napisala sljedeće:
"Roman Listanje kupusa pojavio se u hrvatskoj književnosti kao ugodno iznenađenje. Premda njegov autor nije potpuni početnik (objavio je do sada više priča i roman Svitanje na zapadu) vjerojatno se malo tko nadao – osim možda urednika Krune Lokotara – da ćemo upravo od Igora Beleša dobiti tekst koji je izrazito inovativan po raznim svojim aspektima, a ujedno i vrlo vrijedan po svojem krajnjem rezultatu.
Jer, Beleš tu pripovijeda o skupini djece – uglavnom dječaka, ali se među njima, na važnom mjestu, nalazi i jedna djevojčica – što u Borovu, poznatom industrijskom naselju kod Vukovara, na svoj način doživljavaju početak rata 1991. godine, pa razvoj toga rata, a napokon i pad grada i kraj vlastitoga djetinjstva. Pripovjedna perspektiva je, dakako, dječja, ali povremeno intervenira i pripovjedač sa stanovišta svoje današnje zrelosti. Ta su djeca zaokupljena stripovima, glazbom, sportom i svim onim što je za njihovu dob karakteristično, ali im povremeno u vidno polje ulazi i ono što rade odrasli, a što djeca ne razumiju i s čim se teško suočavaju i mire. Pri tome je osobito zanimljivo ono što će ponekoga današnjeg čitatelja možda i iznenaditi, a to je činjenica da ti klinci ne razumiju ništa u vezi s politikom, pa tako nisu svjesni ni vlastitoga nacionalnog identiteta. (...)
Pri tom je, dakako, najvažnija činjenica da je ta slika uvjerljiva, a da se praćenje priče pretvara u nesvakidašnji literarni doživljaj. Beleš vješto vodi dijaloge, okretno portretira razne društvene tipove, a posebno je jako spretan u dvije ključne dimenzije teksta. On uspijeva, prvo, natjerati čitatelja da se uživi u dječji svijet, te da mu postane važno ono što je djeci važno, premda odraslima – tadašnjima i sadašnjima – možda i nije. I potom, uspijeva izbjeći svako dociranje, svaku političku poruku (korektnu ili manje korektnu), te tako recipijent dobiva dojam da se zbivanja pred njim odvijaju kao u kakvom dokumentarnom filmu, zasnovanom na prizorima iz zbilje. A pri tome – a to je možda i najvažnije – ne izostaju emocije, bez kojih ovakva priča ne može, i upravo su emocije ona nit koja čitatelja vodi kroz knjigu. (...)
A kako nagrada koja nosi ime Frana Galovića stavlja akcent na zavičajnu dimenziju suvremene hrvatske književnosti, ovo je mjesto da se naglasi kako je Belešova knjiga udovoljila tome kriteriju u zavidnoj mjeri: zavičaj se tu ni ne slavi ni ne kudi, nego se pokušava razumjeti. A to je, uvjereni smo, dobro i za knjigu, i za nagradu, a i za sve one koji se znanstveno i kritički bave književnošću vezanom uz velike i teške godine nedavne nacionalne povijesti."
Čitav tekst dostupan je na linku.
Čestitamo!
Izvor: galovićeva-jesen.eu.
