Gorko-slatke vijesti za BEK

Umjesto da je za Besplatne elektroničke knjige ova godina zasluženo slavljenička zbog odličnih statistika o čitanosti knjiga u prošloj, veselje se umanjuje jer za ovakve rezultate izostaje stabilna financijska podrška. Nakon 20 godina rada i gotovo 300 objavljenih naslova, od kojih više od 250 potpisuju suvremene hrvatske autorice i autori, u zadnjim danima prošle godine premašen je broj od četiri milijuna korisnika projekta BEK. Međutim, ni to očito nije bilo dovoljno kako bi se osigurala adekvatna financijska potpora.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima u okviru projekta BEK objavilo je tijekom 2021. godine rekordni 31 novi naslov, tako da je trenutno na mrežnim stranicama projekta, od objavljenih 298, dostupno 264 naslova. U odnosu na prošlu godinu, povećao se broj online čitatelja (128 869 korisnika), a intenziviralo se i preuzimanje knjiga na osobne uređaje (68 629 puta). Ne treba posebno isticati (ili treba...?), naslovi su dostupni trenutno, globalno i bez novčane naknade: krajem 2021. godine projekt je premašio brojku od četiri milijuna korisnika, što u prosjeku iznosi gotovo 200 000 godišnje, a knjige su čitane i/ili preuzete 2 336 009 puta, što znači da je u prosjeku po svakom naslovu zabilježeno više od 7 800 čitatelja.

Čak 48 naslova zabilježilo je više od tisuću čitatelja tijekom prošle godine. U 2021. godini rado su se čitali i preuzimali prozni naslovi, pjesničke zbirke, publicistika, eseji i teorijski naslovi. Najčitaniji je prozni naslov u 2021. roman Sloboština Barbie Maše Kolanović (4.599 čitatelja), a iza njega slijede prozni zapisi Henryja Davida Thoreaua Walden (3.788) te roman Tuđi život Marine Vujčić (3.014). Najčitaniji pjesnički naslov je Tri jeseni Ane Ahmatove (2.357 čitatelja), a iza njega slijede nagrađivane zbirke nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe Sebastiana A. Kukavice (1.839) i Heretik na 10 načina Tomislava Domovića (1.527). Uz nabrojano, čitali su se i Zapisi iz treće kulture Darka Polšeka, Mediji, propaganda i sistem Noama Chomskog, Razumijevanje filma Hrvoja Turkovića, Filmske vrste i rodovi Nikice Gilića...

No unatoč svim tim postignućima, kao i činjenici da je još prošle godine Društvo za promicanje književnosti na novim medijima bilo korisnik institucionalne potpore Zaklade 'Kultura nova', ovogodišnju aplikaciju, ističu iz DPKM-a, Zaklada je odbila. DPKM smatra kako je to u potpunoj suprotnosti s podacima o čitanosti objavljenih naslova, a definitivno i u potpunoj suprotnosti s Nacionalnom strategijom poticanja čitanja, jer je "povećanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala" jedan od strateških ciljeva navedene Strategije. (...) Tome pridodaju i da obrazloženje i odluka o nefinanciranju potpuno zanemaruju i činjenicu da ovaj projekt nije važan samo čitateljima, već i domaćim autoricama i autorima koji na ovaj način dolaze do novih čitatelja, a njihov rad biva honoriran.

Nezadovoljni su i naši spisateljice i pisci, stoga u cijelosti pročitajte kako su neki od njih ocijenili čitavu stvar.

"Knjiga ime više 'adresa' na kojima živi nakon objavljivanja – u knjižarama, knjižnicama, na policama kupaca i napokon u digitalnom formatu na raznim uređajima. Dva moja naslova objavljena su kao besplatne elektroničke knjige – San žutih zmija i Izlaz Zagreb jug. Vrlo rado ću dopustiti da ondje bude objavljen svaki moj naslov. Prije svega, zato što mi je stalo da moje proze pronađu što više čitatelja. U vremenu kad interes za književnost jenjava i kad su novčanici sve tanji, mogućnost da se besplatno dobiju književna djela suvremenih autora naprosto je fantastična. Ne znam bolji način za poticanje književnosti i kulture čitanja." - Edo Popović 

"Besplatne elektroničke knjige – jedan je od istinski vrijednih i kulturno važnih projekata na domaćoj sceni za razliku od mnogih koji niti ostavljaju traga, niti djeluju u skladu s vremenom u kojem živimo. Posebno ako se osvrnemo na zadnje dvije i pol godine, osim cjepiva i zdravstvenih radnika, vjerujem da su mnoge od nas spasile upravo knjige. Poduhvat koji je prije dvadeset godina započeo pisac i veliki čitatelj, entuzijast u promicanju domaće književnosti, Krešimir Pintarić, u smislu pokretanja platforme Besplatne elektroničke knjige mnogima je značio prozor u svijet domaće književnosti kada su i knjižnice bile zatvorene. Nama autorima to je bio doticaj s čitateljima koji smo sasvim izgubili. Smatram da je nečuveno i potpuno antivizionarski takvom projektu uskratiti financiranje, pogotovo u svjetlu poražavajućih statistika o navikama čitanja te je posve u suprotnosti s proklamiranom službenom politikom poticanja čitanja. Pa ako je ovo završetak 'Godine čitanja' pokaznom vježbom ukidanja sredstava jednoj zaista vrijednoj i važnoj platformi, onda treba jasno reći: ni knjige ni autori nisu nam potrebni, računaju se samo nategnuti projektantski bodovi, bez obzira na stvarnu svrhovitost. - Ivana Bodrožić

"Projekt Besplatne elektroničke knjige, njegovu svrhu, misiju i svrsishodnost, promatrati je iz tri perspektive. One književnih autora/ica, one književne publike i one općega, društvenog dobra. Počinjem s onom sebičnijom: autorskom. Od 2009. godine na stranici projekta objavljeno je, po prvi put u digitalnom izdanju, 5 mojih knjiga; 4 pjesničke i 1 prozna. Do današnjeg dana te su knjige čitane ili preuzete – zbrajam javno dostupne podatke – ukupno 26 340 puta. Svakom iole upućenom u statistike na temu suvremene hrvatske književnosti sam bi taj broj mogao poslužiti kao posve dovoljna poanta ovog osvrta. Naravno, ne utvaram si da su svi koji su knjige otvorili i preuzeli iste i pročitali. Jednako kao što si isto, pogotovo dobro poznavajući njihov sadržaj, ne utvaram niti u slučaju tiskano ili digitalno kupljenih, ili u narodnim knjižnicama posuđenih njihovih ekvivalenata. Te brojke, međutim, jasno govore o jednoj stvari: za njih iskazanome interesu. I to interesu koji eksponencijalno raste činjenicom njihove besplatne, a k tome posve legalne, trenutačne i tehnički besprijekorno izvedene dostupnosti. Kao autoru, važno mi je prije svega, ako ne i isključivo to da se moje knjige čitaju. Čak i ekonomski, iako stavljanje knjiga na besplatno raspolaganje djeluje kao izbijanje novca iz vlastitog džepa, stvar itekako ima cost-benefit smisla. Podaci pokazuju da se internetska dostupnost različitih vrsta tekstova, pogotovo ukoliko iste popularizira, na prodaju fizičkih knjiga odražava pozitivno: prodaja raste. U svemu zapravo presudni javni interes i hvalevrijedne društvenopolitičke implikacije projekta – onu stidljivu 'treću' stavku – da ni ne spominjemo.

Sebičnijim, kažem u prvom slučaju, jer je i drugi zapravo sebičan. Pripadam također publici: ugroženome plemenu pohlepne književne publike. Jedan sam među građanima – odlukom o nefinanciranju BEK-ova projekta javnim sredstvima dodatno obezvrijeđene – već neko vrijeme klimave književne republike. Ne volim i ne vodim statistike i popise, pa ne znam ni približno točno koliko sam puta u zadnjih petnaestak godina pristupio naslovima besplatno dostupnima na BEK-u. Mnogo. Jako mnogo. Iz različitih razloga. Na primjer trenutačne dostupnosti, puke praktičnosti. Trebala mi je neka knjiga i puno ju je brže bilo otvoriti (i po potrebi digitalno pretražiti) nego uopće pronaći, prašnjavu, negdje u kutu vlastite ili knjižnične police. Dostupnosti inače nedostupnog, ili teško dostupnog. Onoga drugdje nepostojećeg, tj. elektroničkih originala. I, nipošto manje važno, u društvenom kontekstu upravo presudno: prije 15 godina pristupao sam BEK-ovim elektroničkim knjigama iz čiste materijalne nužde. Kao student književnosti živio sam u studentskom domu sa 750 kn stipendije i većinu si knjiga – pogotovo onih tada nekanonskih, iz suvremene domaće proizvodnje, jednostavno nisam mogao priuštiti. Kanoni su se u međuvremenu redefinirali. Mnogi od na BEK-u dostupnih naslova već mu pripadaju. A neki će u njega sasvim sigurno ući; dajmo im petnaestak godina. Godina besplatne, legalne, pregledne dostupnosti i aktivne distribucije. A to, u konačnici, znači tek jedno: dostupnosti i distribucije financirane javnim, budžetskim sredstvima. Tek se tada i treća, najvažnija od perspektiva, može smatrati uvaženom." - Marko Pogačar

"2021. godine u okviru projekta Besplatnih elektroničkih knjiga objavljena je i moja zbirka pjesama Bolest je sve uljepšala. Ta je zbirka, između ostalih, ovjenčana Nagradom Dobriša Cesarić, ali zbog spleta različitih okolnosti u koje ovdje neću dublje ulaziti, nije zaživjela književnim životom kakav je zaslužila: nije dostupna u knjižnicama, nije dostupna u knjižarama… Knjiga se raznim kanalima dijelila među čitateljima, a stekla je i svojevrsni kultni status među pjesnicima mlađe generacije te ostavila značajan trag. Zahvaljujući BEK-u, knjiga je konačno pronašla pravi put do svoje čitateljske publike te je dospjela na četvrto mjesto najčitanijih pjesničkih naslova u 2021. godini. Veliki je to uspjeh za zbirku poezije koja je objavljena 2003. i koja je prošla bez promocije i distribucije. Kao pjesnikinja, ali i kao čitateljica, a osobito kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti odgovorno tvrdim da je ova platforma od iznimnog značaja za popularizaciju knjige i čitanja. BEK je jedina stranica zahvaljujući kojoj svoje učenike mogu upoznati sa suvremenom književnom scenom i na koju se u velikoj mjeri oslanjam provodeći nastavu po novom kurikulu Škole za život. Podsjetila bih na ciljeve Nacionalne strategije za poticanje čitanja, zatim na minulu godinu proglašenu Godinom čitanja: ne mogu se sjetiti projekta koji bi bio obuhvatniji, sustavniji i profesionalniji od BEK-a u ostvarivanju tih ciljeva, i to, što je najvažnije, dugoročno. BEK je besprijekorno uređena i kvalitetna stranica koja uz same književne naslove donosi i brojne relevantne informacije i tekstove o knjigama i autorima, stoga je nezaobilazan izvor znanja svima koji se na bilo koji način bave književnošću. Ovo je stranica čiji rad i razvoj treba svesrdno poticati jer je njezin utjecaj za hrvatsku kulturu izniman." - Marijana Radmilović 

Sve ovo samo još jednom pokazuje koliko je u Hrvatskoj teško voditi i financirati čak i iznimno uspješne projekte u kulturi, čak i kad su istodobno i orijentirani na korisnike i usklađeni s ključnim dokumentima kao što su nacionalne strategije. Hrvatskom kulturnom sektoru bi svakako pomoglo usklađeno djelovanje važnih institucija koje skrbe o kulturi, jer bi se tada lakše ostvarivali sinergijski efekti koji bi istovremeno osnaživali i autore i publiku, ali i udruge i umjetničke organizacije koji između autora i publike posreduju kulturne i umjetničke sadržaje.