Nakon što je objavljeno da je umro veliki američki pisac Ray Bradbury čitava je Amerika plakala nad njegovim lijesom. Čak je i američki predsjednik Barack Obama našao malo vremena u svom prenatrpanom predizbornom rasporedu kako bi rekao nešto o ovome piscu. Obama je tad rekao sljedeće:
"Za mnoge Amerikance vijest o smrti Rayja Bradburyja odmah je u sjećanje prizvala prizore iz njegovih najpoznatijih djela, koji su ugravirani u naše umova, često još dok smo bili maleni. Njegov dar za pričanje priče promijenio je našu kulturu i proširio naše vidike. Ali Ray je također shvaćao da naše imaginacije mogu biti oruđe za bolje razumijevanje, katalizator promjene, kao i izraz naših najvećih vrijednosti. Nema sumnje kako će Ray nastaviti inspirirati mnoge nove generacije svojim djelima."
No prije pola stoljeća situacija je bila potpuno drugačija. Ray Bradbury kao, prema riječima Obame, 'katalizator promjene' prije pedesetak godina bio je velika prijetnja konzervativnom establišmentu.
Naime, krajem 50-ih godina američke tajne službe pratile su Bradburyja zbog 'simpatiziranja komunizma' odnosno zbog 'njegovog širenja nepovjerenja i općenitog nedostatka pouzdanja u Ameriku'.
Daily Beast podnio je zahtjev američkim službama za otkrivanje tajnih podataka, takozvani Freedom of Information request, te su došli u posjed dokumenta na četrdesetak stranica koji otkriva koliko su detaljno agenti prekopali Bradburyjev život 1959. godine. Iz dosjea je jasno kako su agenti ispitivali Bradburyjeve prijatelje, poznanike i kolege kako bi skupili maksimalnu količinu podataka o ovom unutarnjem neprijatelju. Istražili su život pisca do u detalje, vrativši se u rane 40-e godine i njegove književne početke. U dosjeu se nalazi i izjava stanovitog Martina A. Berkeleyja, doušnika koji je istražiteljima rekao kako je pisac imao 'simpatije prema određenim prokomunističkim elementima' te kako je za vrijeme rasprave o tome trebaju li simpatizeri i članovi Komunističke partije dobiti mogućnost učlanjenja u sindikat filmskih scenarista, Screen Writers Guild, "Bradbury ustao i uskliknuo 'svi ste vi kukavice i makartisti''.
Taj isti Berkeley, kojeg su vlasti očito držale u šaci, saznanjem da je i sam nekad bio član Komunističke partije, rekao je agentima i kako je "znanstvena fantastika izvrsno leglo za promicanje komunističke ideologije" kao i da je sam Bradbury u svojim SF pričama "rogoborio protiv Sjedinjenih Država i kapitalizma općenito".
Inače, ovaj doušnik nije jedini koji je SF književnost i autore koji su se bavili ovim žanrom proglasio opasnim elementima. Tako se u izvještaju o Bradburyju može naći još nekoliko izjava sličnog tipa, poput one kako su "individue poput Rayja Bradburyja u znanstvenoj fantastici našle izvrstan prostor za širenje otrova i mržnje usmjerene prema Americi i američkim institucijama" te posebno one u kojoj jedan od doušnika s kojima su agenti razgovarali kaže kako je "općenito cilj pisaca znanstvene fantastike zaplašiti ljude i dovesti ih u svojevrsno stanje paralize odnosno psihološke nekompetencije koja graniči s histerijom, a koja bi mogla dovesti do toga da u slučaju Trećeg svjetskog rata građani Amerike zbog defetizma ne vjeruju da bi u njemu mogli pobijediti, budući da su im ti isti SF pisci uništili moral."
Zanimljivo je da praćenje Bradburyja nije bilo ograničeno samo na 50-e, te crne godine antikomunističke histerije. Naime, tajne službe su i 1968. istraživale Bradburyja nakon saznanja da je otišao na Kubu na kongres kulturnih djelatnika koji su se zalagali za anti-imperijalističku borbu. Doduše, kasnije je istraga prekinuta budući da se ispostavilo da na kongrasu nije sudjelovao Ray Bradbury, već stanoviti Roy Bradbury.
